Ako djeci olakšamo djetinjstvo, štitimo li ih od psihičkih poremećaja

Pojednostavljivanje djetinjstva može zaštititi mentalno zdravlje

 

Strastvena spisateljica, majka i osnivačica bloga o prirodnom odgoju djece „Raised Good“, strastvene platforme koja pruža znanje, snagu i hrabrost.

Kad je moj otac odrastao imao je jedan džemper svake zime. Jedan. Sveukupno.

Sjeća se kako se budno brinuo za svoj džemper. Kada bi laktovi dobili rupe na njima, baka bi zašila. Kada bi izgubio džemper, vratio bi se istim putem kojim je prolazio dok ga ne nađe. Čuvao ga je poput dragocjenog poklona kakav je i bio.

Imao je sve što mu je u životu trebalo. Jedino je pravilo bilo vratiti se kući prije večere. Moja baka rijetko je znala gdje su joj djeca.

Gradili su utvrde, pravili lukove i strijele, skupljali modrice i krvava koljena i tako se zabavljali. U potpunosti su se uživjeli u ulogu djece.

Ali svijet je od tada krenuo dalje. Postali smo moderniji. I ušli smo u jedinstveno razdoblje u kojem roditelji umjesto da jedva osiguravaju ono najosnovnije, nisu u stanju oduprijeti se pružiti svojoj djeci i više nego je potrebno. Radeći to, nesvjesno stvaramo okruženje u kojem lako nastaju problemi mentalnog zdravlja.

Kad sam pročitao knjigu Kim Johna Payna, Odgoj jednostavnosti (eng. Simplicity Parenting) jedna je poruka iskakala sa stranice. Normalne osobine djece u kombinaciji sa stresom mogu zbuniti njihove mlade mozgove jer ne mogu obraditi sve informacije kojima ih bombardiramo. Dijete koje je smireno i organizirano odjednom može postati depresivno i neorganizirano. Dijete koje ima bujnu maštu može izgubiti normalnu sposobnost koncentracije.

Payne je proveo istraživanje u kojem je pojednostavio život djece s poremećajem koncentracije. U roku od četiri kratka mjeseca 68% je prešlo iz klinički nefunkcionalnih u klinički funkcionalne. Djeca su također pokazivala porast školskog uspjeha i kognitivnih sposobnosti za 37%, što nije vidljivo kod uobičajenih lijekova koji se propisuju poput Ritalina.

Kao novi roditelj smatram da je to ujedno osnažujuće i zastrašujuće. Službeno imamo ogromnu priliku i odgovornost pružiti okruženje u kojem naša djeca mogu napredovati fizički, emocionalno i mentalno.

Dakle, u čemu griješimo i kako da to popravimo?

 

Preveliki teret za mlade mozgove

Početkom karijere Payne je volontirao u izbjegličkim kampovima, gdje su mnoga djeca imala PTSP. Opisuje ih kao “skakutajuće, nervozne i vrlo oprezne, u strahu od bilo čega novog”.

Godinama kasnije Payne je vodio privatnu praksu u Engleskoj, gdje je ustanovio kako mnoga djeca iz bogatih obitelji pokazuju isto ponašanje kao i djeca koja žive u ratnim zonama. Zašto bi ta djeca koja žive potpuno sigurnim životom pokazala slične poremećaje?

Payne objašnjava da iako su bili fizički sigurni, mentalno su živjeli i u svojoj verziji ratne zone.

“Svjesni strahova, nagona, ambicija i brzog ritma svojih roditelja, djeca su bila zauzeta pokušavajući odrediti vlastite granice, vlastite razine sigurnosti u ponašanju, ali u konačnici nisu bila od pomoći.”

Trpeći kontinuirano nakupljanje stresa, djeca razvijaju vlastite strategije kako se nositi sa stresom da bi se osjećala sigurno. Roditelji i društvo su svjesni potrebe da fizički zaštitimo svoju djecu, ali čuvanje mentalnog zdravlja nažalost nije prioritet.

Djeca modernog doba izložena su stalnom prelijevanju informacija koje ne mogu obraditi ili interpretirati. Oni odrastaju brže dok ih stavljamo u uloge namijenjene nama odraslima i povećavamo naša očekivanja od njih. Zato traže druge dijelove svog života koje mogu kontrolirati.

 

Najveće greške koje radimo

Naravno da kao roditelji želimo pružiti našoj djeci najbolji početak u životu. Ako je malo dobro, mislimo da je više bolje, ili?

Upisujemo ih na bezbroj aktivnosti. I svaki dio njihovih soba ispunimo edukativnim knjigama, uređajima i igračkama, dok prosječno američko dijete ima više od 150 igračaka. Uz toliko stvari, djeca postaju zaslijepljena i preplavljena izborom.

Zato se igraju površno, umjesto da duboko uđu u svoj oblak divlje mašte.

Jednostavnost odgoja potiče na manje igračaka kako bi se djeca dublje bavila onima koje imaju. Payne navodi da su četiri najveće greške koje radimo: previše stvari, previše izbora, previše informacija i prebrzi ritam života.

Kad se djeca osjećaju izgubljeno radi posljedice stresa, gube dragocjeno vrijeme koje im je potrebno za istraživanje, razmišljanje i otpuštanje napetosti. Previše izbora umanjuje sreću, krade djeci dar dosade koja potiče kreativnost i samostalnu volju za učenjem.

 

Zaštita djetinjstva

Društvo polako odbacuje jedinstvenu ljepotu djetinjstva, i mijenjajući ga ostavljajući nezrele mozgove našeg djeteta da se umara i gubi pokušavajući ispuniti naša očekivanja. Mnogi ovo nazivaju ratom protiv djetinjstva.

Razvojni psiholog David Elkins govori kako su djeca u posljednja dva desetljeća izgubila više od 12 sati tjedno slobodnog vremena što znači da je prilika za slobodnu igru ​​malo. Čak su i vrtići postali više intelektualno orijentirani. Mnoge su škole uklonile odmore, tako da djeca imaju više vremena za učenje.

Vrijeme koje djeca provode igrajući u organiziranim sportovima pokazuje značajno nižu kreativnost mladih, dok je vrijeme provedeno u neformalnim sportovima značajno povezano s više kreativnosti. Nisu organizirani sportovi uništili kreativnost, već nedostatak slobodnog vremena. Čak su dva sata tjedno nestrukturirane igre povećale dječju kreativnost na iznadprosječne razine.

 

Roditelji, preuzmite kontrolu

Pa, kako da mi kao roditelji zaštitimo svoju djecu u ovoj novoj normalnosti koje je društvu stvorilo?

Jednostavno, kažemo NE. Zaštitimo našu djecu i kažemo ne, tako da možemo stvoriti prostor da oni budu djeca. „Ne, Lena ovaj tjedan ne može doći na trening.“

I da ponovno odredimo redovno vrijeme odmora pružajući osjećaj smirenosti i utjehe u svojim inače kaotičnim svjetovima. To omogućuje opuštanje od napetosti na način koji se djeca mogu osloniti i omogućava im da se oporave i rastu, što ima važnu svrhu u djetetovom razvoju.

Filtriramo nepotrebnu zaokupljenost i pojednostavljujemo njihov život. Ne govorimo o globalnom zagrijavanju za stolom tijekom večere sa sedmogodišnjakom. Gledamo vijesti nakon što naša djeca spavaju. Uklanjamo višak igračaka i igara iz sobe naših mališana dok oni spavaju. Obnavljamo i cijenimo djetinjstvo.

Naša djeca imaju cijeli život da budu odrasli i bave se složenostima života, ali samo malo vremena u kojem mogu biti djeca. Samo bedasta, šašava djeca koja vole zabavu.

Djetinjstvo ima vrlo stvarnu svrhu. Nije nešto što bi se trebalo preskočiti. Tu je zaštititi i razvijati mlade umove kako bi mogli odrasti u zdrave i sretne ljude. Kada se društvo počne previše uplitati u djetinjstvo, mladi mozgovi reagiraju. Osiguravajući ravnotežu i aktivno štiteći djetinjstvo dajemo našoj djeci najveći poklon koji će ikada dobiti.

 

Autor Tracy Gillett

Izvor:

https://www.huffingtonpost.ca/tracy-gillett/children-mental-health_b_9400848.html

 

Preveo:

Karlo Žeželj