Istraživanje porijekla bajki prati neke unazad tisućama godina, pri čemu se jedna priča datira sve do doba brončanog doba.

Znanstvenici su otkrili da bajke o vilama poput Ljepotice i zvijeri i Cvilindrete mogu biti praćenje unazad tisuće godina sve do prapovijesnih vremena. 

Koristeći se tehnikama koje obično koriste biolozi, proučavali su zajedničke veze između 275 indoeuropskih bajki diljem svijeta te su otkrili da neke imaju korijene koji su puno stariji nego što se dosad mislilo, i to „puno prije pojave književnih zapisa“.

Iako su priče poput Ljepotice i zvijeri i Cvilindrete prvi put zabilježene u 17. i 18. stoljeću, istraživači su otkrili da su njihovi korijeni „značajno stariji“. „Obje priče mogu se pouzdano pratiti sve do pojave glavnih zapadnih indoeuropskih podporodica kao različitih linija prije 2.500 do 6.000 godina,“ pišu.

Antropolog s Durham sveučilišta, dr. Jamie Tehrani, koji je surađivao s folkloristicom Sarom Graçom da Silvom s Novog sveučilišta u Lisabonu, vjeruje da istraživanje - objavljeno u časopisu Royal Society Open Science - odgovara na pitanje o našoj kulturnoj baštini.

„Ove su priče pričane prije nego što su postojali engleski, francuski i talijanski.“ - Dr. Jamie Tehrani 

U 19. stoljeću Wilhelm Grimm, jedan od braće Grimm, vjerovao je da su mnoge od bajki koje su popularizirali ukorijenjene u zajedničkoj kulturnoj povijesti koja seže do rođenja indoeuropske jezične obitelji.

No kasniji mislioci preispitivali su tu teoriju, tvrdeći da su neke priče mnogo mlađe i da su prešle u usmenu tradiciju tek nakon što su ih prvi put zapisali pisci iz 16. i 17. stoljeća.

Da Silva rekla je Guardianu da je podrijetlo narodnih priča jedan od „najvećih misterija“ u istraživanjima narodnih priča, s njegovom rekonstrukcijom koja je „često frustrirajuća ne samo zbog teškoća u definiranju žanra, već i zbog bogatog uzajamnog utjecaja između usmene i pisane tradicije“. Novi način raspoređivanja  priča putem zajedničkih jezika i geografske blizine funkcionirao je „jer su u usmenoj tradiciji narodne priče prenošene putem govornog jezika, pa se može očekivati neka korelacija; i također jer se i jezici i narodne priče prenose s generacije na generaciju.“

Tehrani je rekao da se njihovo istraživanje slaže s Grimmovom teorijom: „Neke od ovih priča sežu mnogo dalje od najstarijeg književnog zapisa i dalje od klasične mitologije - neke verzije ovih priča pojavljuju se u latinskim i grčkim tekstovima - ali naši nalazi sugeriraju da su mnogo starije od toga."

Analiza je pokazala da bajka Janko i čarobni grah vuče korijene iz skupine priča Dječak koji je ukrao blago vilenjaka (The Boy Who Stole Ogre's Treasure), i može se pratiti sve do vremena kada su se istočni i zapadni indoeuropski jezici razdvojili, to jest do prije više od 5.000 godina. Ljepotica i zvijer te Cvilindreta datiraju otprilike 4.000 godina unatrag. Procijenjeno je da narodna priča nazvana Kovač i vrag datira prije 6.000 godina, do doba brončanog doba.

Priča, koja uključuje kovača koji prodaje svoju dušu u paktu s vragom kako bi stekao nadnaravne sposobnosti te zatim vara zlu moć, danas nije tako dobro poznata, ali tema faustovskog ugovora mnogima je poznata.

Istraživanje je koristilo filogenetsku analizu, koja je razvijena kako bi istražila evolucijske odnose među vrstama i koristila je stablo indoeuropskih jezika kako bi pratila lozu zajedničkih priča, pa bi se tako moglo dokazati koliko daleko u prošlost sežu bajke. 

Tehrani izjavljuje: „Prilično je izvanredno da su ove priče preživjele bez pisanja. Pričane su prije nego što su postojali engleski, francuski i talijanski. Vjerojatno su pričane na izumrlom indoeuropskom jeziku.“

Da Silva vjeruje da priče opstaju zahvaljujući „snazi pripovijedanja i magiji davnina“. 

„Osim toga, motivi prisutni u bajkama su bezvremenski i prilično univerzalni, obuhvaćajući dihotomije poput dobra i zla; ispravnog i pogrešnog, kazne i nagrade, moralnog i nemoralnog, muškog i ženskog“, dodaje. „Naposljetku, unatoč tome što su često ignorirane kao fantazije, pa čak i kao manje oblike pripovijedanja, narodne priče su izvrsne studije slučaja za međukulturalne usporedbe i istraživanja ljudskog ponašanja, kao što je suradnja, donošenje odluka itd.“

Autorica i akademkinja Marina Warner, koja je napisala povijest bajki, nazvala je rad „fascinantnim“. „Meni je zanimljivo to što pokazuje kako duboko ta kreativna moć mašte leži u ljudskom biću, kako se posvećuje shvaćanju svijeta izmišljanjem priča koje odbacuju svjetske probleme,“ rekla je. „U slučaju Kovača i vraga, to je lukava priča – lukavac je prevaren, što pokazuje vrlo drevnu verziju koncepta odbacivanja poteškoća. Ta hirovita mogućnost će vas zavarati, ali vi, lukavi, moći ćete joj odoljeti. To je vrsta šale koju publika priča kako bi se osjećala malo bolje.“

Ljepotica i zvijer ili Životinjska mladenka pokazuju sličnu vrstu maštanja, dodala je. „Tako mi shvaćamo naš odnos s prirodnim svijetom - putem eliminiranja prijetnje. Zvjerska figura se udaje za ženu, a zatim priče poprimaju različite pravce; u jednoj ga ona ubija, u drugoj otkriva da se pretvara u čovjeka kada ga poljubi.“

Prijevod: Valentina Husnjak

Original članka:  http://www.theguardian.com/books/2016/jan/20/fairytales-much-older-than-previously-thought-say-researchers?CMP=share_btn_fb

*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka.

Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!

Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun 

IBAN:HR7423400091110711462

ISKRA waldorfska inicijativa

Antuna Matije Reljkovića 

31000 Osijek