Bića Zemlje

Iskustveno učenje  obuhvaća sve što je dobro, istinsko i lijepo u reformi školstva. Od Outward Bound-a do najmanje Montessori učionice, od rastuće mreže programa za učenje do pokušaja poboljšanja školstva u lokalnoj zajednici, učitelji traže puteve na koje bi uspjeli bolje poticati učenike da se bave širokim spektrom tema – od ekoloških problema, ekonomske održivosti i socijalne pravde i jednakosti.

Nema ništa novog u ovom procesu. Njegovi korijeni sežu do najranijih dana ljudskih društava gdje su se ljudi okupljali zajedno kako bi širili znanje koje je tako stoljećima kružilo. Jednom kad se stvorio jezik i kad su počele pričati priče, bogata riznica našeg kolektivnog iskustva počela je dobivati svoj oblik i  formu. Naučili smo da je bolje slušati savjete naših starijih nego naučiti lekciju na vlastitoj koži. Jednom kad smo poštovali ono što je došlo prije nas, mogli smo se okrenuti novim istraživanjima o tome što zapravo znači znati nešto. Često je to znanje više intuitivno nego činjenično, proizlazeći od duge zajedničke povijesti i uvida u istu. Prapovijesna vjerovanja, svijest bazirana na prirodi i kulturni rituali i tradicije pomogli su nastanku razumijevanja temeljenog na razumu i kreativnosti. Književnost i znanost postale su temelji za razvitak inspiracije i integracije koje su naše znanje o skrivenim obrascima i značenju pojava doveli do toga gdje smo danas. Upravo je ta struktura ona koja nam daje predodžbu o tome što slijedi u budućnosti.

Mi učimo, polako ali sigurno, da nas odvojenost od zemlje i korijenja čovječanstva ne vodi do veće samostalnosti u kojoj bismo sami kreirali svoju sudbinu. Zapravo, događa se baš suprotno. Naši pokušaji prevođenja i prenošenja onog instinktivnog i neprevedivog što znamo u brojeve i riječi odvaja nas od naše biti kao živih bića i stanovnika planeta Zemlje. Više je istine i iskrenosti u šaci zemlje nego u svim visoko razvijenim i masivno proizvedenim industrijama modernog doba. S ovim se problemom susrećemo na brojnim razinama.

U samoj našoj srži je ostalo sačuvano naše prvo iskustvo bivanja i obitavanja kao živih bića na planetu Zemlji. Mi smo rođeni u svijetu koji je blagoslovljen s brojnim čudesima, kao što su duboko plavetnilo mora, široka paleta boja neba svakog jutra pri izlasku sunca ili vjetar koji navješćuje nadolazeću oluju. Naše postojanje zasnovano je na našem tumačenju ovih prirodnih čudesa, bilo promjene vremena, promjene godišnjih doba ili trendova tijekom stoljeća. Čak i najmanji cvijet u krajoliku mami i poziva na enormno divljenje. Umjetnici su dugo vremena tražili način kako da ovu senzaciju zabilježe putem stihova i slika. Naše čovječanstvo je u svome korijenu povezano s ovim slikama savršenstva i beskonačnom ljepotom prirode.

S druge strane, kad se priča o pojmu ljepote, on zapravo označava kao uspješan pokušaj očuvanja i zamjećivanja onoga što našoj cjelokupnoj egzistenciji daje smisao. Zamisliti kako to nestaje pred našim očima predstavlja veliki gubitak duše koja je poprilično vezana i za zemlju. A ipak svakodnevno zaboravljamo na ove osnovne stvari i dopuštamo prijetnji našem čovječanstvu koja se zove tehnološki napredak i seciranje svega što je sveto da nam krade taj dar uživanja u čudima prirode. Svi smo svjesni kakve žrtve postavljamo na oltar naše civilizacije. Postoje dobri razlozi za te žrtve: ekspanzija, efikasnost i probitačnost. Ali kako smo proširili naš rast na šume i pustinje, počeli smo uništavati ekološke cjeline i kidati ih na dijelove. Konačno, to nas vraća onome što određuje naše postojanje i daje nam viziju za budućnost. Na mnogim područjima smo stoga počeli s očuvanjem onog netaknutog, čistog prirodnog što nam je ostalo i osiguravanje toga za buduće generacije.

Ovo je i krajnji cilj iskustvenog obrazovanja u svim njegovim oblicima i formama. Bez vraćanja direktnom, prvobitnom iskustvu i moći prepoznavanja i integriranja ovog temeljnog osjećaja i same naše srži u  svakodnevne živote, suočavamo se s ne tako svijetlom budućnošću. Ono što trebamo su školski programi koji učenicima nude terensku nastavu i uključuju lokalnu zajednicu u zajedničke aktivnosti poput održavanja školskog vrta.

Mnogi članci prezentiraju različite perspektive i načine primjene koji se odnose na ovaj široko bazirani pristup učenju utemeljen na našoj povijesti kao živih bića. Iako je trebalo vrlo dugo da se osvijesti njegova korisnost i važnost, naglašavanje ovog pristupa uvodi ovaj skup ideja u sadašnjost, i nadajmo se, u svaki aspekt našeg društva. Kao što je napomenuto na početku, ovaj proces nas vraća onome što svi intuitivno znamo, da postoji veća istina i veće dobro skriveno u svim ovim istraživanjima, prijedlozima, inspiracijama i izražavanjima.

Potrebno je uvesti nove načine učenja od onih koji su nametnuti od strane društva orijentiranog isključivo na rast i dobit. Ako je promjena medij preko kojeg se to postiže, onda je početak u pojedincima, njihovim stavovima i vrijednostima. Nakon toga promjena uključuje i zajednice u kojima živimo i  ukazujemo na važnost očuvanja onoga što naše živote čini značajnima. Konačno, napredujemo do razine na kojoj našu ideju kroz društvo manifestiramo u širem svijetu i vraćamo prirodu nazad u naše svakodnevne živote kroz promišljanje o načinu na koji živimo i kako se odnosimo prema našem okolišu.

 

Autor: Rick Medrick

Izvor: „Beings of Earth“ Journal of Sustainability Education (Vol. 5, May 2013)

Prevela: Dunja Tomić