Roditeljski kutak

caf63410cde583ba6c8b1ce797d96d9c_1508572623933-220×300

Roditeljski kutak

Bajke su prisutne u svim kulturama svijeta kao nositeljice mudrosti i morala.

One odražavaju ono što je svojstveno (arhetipsko) svim ljudima, bilo da se radi o unutarnjim doživljajima i procesima ili tipičnim životnim situacijama.

Slušanjem bajki dijete, na njemu prirodan način, doživljava te procese. Odnosima među likovima, najčešće u kontrastu dobra i zla, dijete dobiva osjećaj da je nemoralno ponašanje "neisplativo" te da pravda i dobro redovito nađu put do ostvarenja.
Dijete se putem bajki uči vrlinama poput hrabrosti, ustrajnosti, odanosti, pravednosti, mudrosti, umjerenosti itd., čiji su nositelji protagonisti gotovo svake bajke.
Razvoj imaginacije i procesnog mišljenja, uočavanje i povezivanja detalja, smisao za kasnije apstraktno mišljenje, razumijevanje kulturne tradicije i dubokih moralnih poruka - to su samo neke dobrobiti  za koje dijete dobiva temelje "sudjelovanjem u bajkama", jer ono nije tek pasivni slušač, već se aktivno angažira i uranja svojom maštom u izvor te neiscrpne mudrosti.
Dakle,PRIČAJMO IM BAJKE
GOSPOĐA HOLLE[1]

(prijevod[2] prema izvorniku iz 1850.)

Neka udovica imala dvije kćeri od kojih je jedna bila lijepa i vrijedna, a druga ružna i lijena. No ona je više voljela ružnu i lijenu, jer je bila njezina prava kći, dok je druga morala obavljati sav posao u kući i biti sluškinja. Jadna djevojka morala bi svakoga dana sjesti uz cestu kraj jednog bunara i toliko presti da joj je krv šikljala iz prstiju. Jednom se dogodilo da joj je kalem bio sav krvav, pa se nagnula s njim u studenac i htjela ga oprati: no iskočio joj je iz ruke i pao dolje. Zaplakala je i otrčala maćehi i ispričala o nesreći: ona ju je tako izgrdila i bila toliko nemilosrdna da joj je rekla:
''Dopustila si da ti kalem padne dolje, pa ga sada opet izvadi gore.''
Onda se djevojka vratila do bunara, i nije znala što bi sada trebala učiniti, te sa strahom u srcu skoči unutra u bunar da izvadi kalem. Onesvijestila se, a kada se probudila i ponovno došla k sebi, bila je na jednoj lijepoj livadi gdje je sijalo sunce i bilo na tisuće cjetova. Otišla je s livade i došla do peći pune kruha, no taj je kruh vikao:
''Ah, izvadi me, izvadi me, inače ću izgorjeti, već sam odavno ispečen.''
Pristupi ona bliže i krušnom lopatom izvadi jednoga za drugim sve vani. Nakon toga je išla dalje i došla do jednog stabla punog jabuka koje su joj dovikivale:
''Ah, stresi nas, stresi nas, mi jabuke smo sve zrele.''
Tako je stresla drvo da su jabuka padale poput kiše i tako dugo dok nijedne više nije bilo gore; kad ih je sve složila na hrpu, nastavila je opet ići dalje.
Napokon je došla do jedne male kućice iz koje je gledala neka stara žena, a budući je imala velike zube, bilo ju je tako strah da je htjela pobjeći. No starica je povikala za njom:
''Što se bojiš, drago dijete? Ostani kod mene, ako hoćeš sve poslove u kući uredno raditi, bit će ti dobro. Samo moraš paziti da dobro napraviš moj krevet i da marljivo istreseš moje perine tako da perje leti, onda pada snijeg u svijetu; ja sam gospođa Holle.''
Kako joj je starica tako lijepo govorila, djevojka prikupi hrabrost, pristane i započne službu. Za sve se brinula na staričino zadovoljstvo te joj je uvijek snažno istresala perine, tako da je perje letjelo uokolo poput snježnih pahuljica; zato je dobro živjela kod nje, nije čula ružne riječi, a svakog je dana imala i skuhanoga i pečenoga. Bila je tako neko vrijeme kod gospođe Holle, ali je bila tužna i u početku nije znala što joj nedostaje, ali napokon shvati da je to čežnja za domom. Iako joj je ovdje bilo sto tisuća puta bolje nego kod kuće, ipak je čeznula za njim. Napokon joj je rekla:
''Počela sam tugovati za domom, pa iako mi dobro ide ovdje dolje, ipak ne mogu dulje ostati, moram opet gore svojima.''
Gospođa Holle reče:
''Sviđa mi se što čezneš opet za domom, a budući si mi tako vjerno služila, sama ću te iznijeti gore.''
Uzela ju je za ruku i odvela gore pred jedna velika vrata. Vrata bijahu otvorena i kad je djevojka stajala upravo ispod njih, sručila se na nju jaka zlatna kiša, a sve zlato ostalo je na njoj tako da je sva bila prekrivena njime.
''To je tvoje, jer si bila tako vrijedna'' reče gospođa Holle i dade joj opet kalem koji joj je upao u bunar. Nakon toga vrata su se zatvorila i djevojka se našla gore u svijetu nedaleko od kuće svoje majke. Kad je došla u dvorište, sjedio je kokot na bunaru i klicao:
''Kukuriku, kukuriku-ku naša zlatna djevica je opet tu!''
Otišla je majci i, kako je došla sva obložena zlatom, ona i sestra dobro su je primile. Djevojka je sve ispričala što joj se dogodilo, pa kad je majka čula kako je došla do velikog bogatstva, htjela je i drugoj, ružnoj i lijenoj kćeri pribaviti istu sreću. Morala je sjesti uz bunar i presti; kako bi i njezin kalem bio krvav, ubola se u prste i gurnula ruku u živicu s trnjem. Zatim je bacila kalem u bunar i sama skočila unutra. Došla je kao i ona druga na lijepu livadu i otišla istom stazom dalje. Kad je dospjela do peći, kruh je opet povikao:
''Ah, izvadi me, izvadi me, inače ću izgorjeti, već sam odavno ispečen.''
No lijena je odgovorila:
''Pa da se još i uprljam!'' i otišla dalje.
Uskoro je došla do stabla s jabukama koje su vikale:
''Ah, stresi nas, stresi nas, mi jabuke smo sve zrele.''
No ona je odgovorila:
''Malo sutra! Pa da mi jabuka padne na glavu'' i ode dalje. Kad je došla pred kuću gospođe Holle, nije se bojala jer je već čula za njene velike zube te je odmah stupila u njezinu službu. Prvoga se dana svladavala, bila je marljiva i slušala gospođu Holle kad bi joj što rekla, jer je mislila na velik novac koji će joj darovati; drugi dan već je počela ljenčariti, treći još više, pa ujutro nije htjela uopće ustati. Nije napravila ni krevet gospođi Holli kako je dolikovalo, a nije niti  tresla perine da je perje letjelo. Toga je gospođi Holli uskoro bilo dosta te joj je otkazala službu. Ljenivica je bila zadovoljna time i mislila je da će sada doći zlatna kiša; gospođa Holle dovela ju je do vrata, no kada je stala pod njih, umjesto zlata sasuo se na nju kotao pun smole.
''To ti je nagrada za tvoj službu'' rekla je gospođa Holle i zatvorila vrata.
Ljenivica je došla kući, ali sva je bila prekrivena smolom, a kad ju je ugledao pijetao na bunaru, povikao je:
''Kukuriku, kukuriku-ku naša prljava djevica je opet tu!''
No smola je ostala na njoj čvrsto zalijepljena i dok je bila živa nije ju mogla skinuti.
 
Prijevod s njemačkog izvornika iz 1850.: Snježanka Jadrijević snjezanka@yahoo.com

 


[1] Drugi nazivi: Gospođa Berta, Baka Holle, Baka Zima
[2] Adaptacija prijevoda u usporedbi sa izvornikom iz 1850.: ''Jacob i Eilhelm Grimm: Sabrane priče i bajke'' Prva knjiga, Mozaik knjiga 1994.g.;  priča objavljena kao ''Gospođa Berta'', str. 143.
to top button