Glup i gluplji: Vrijeme interaktivno provedeno na zaslonu je gore od televizije

Uzrokuje li vrijeme interaktivno provedeno na zaslonu više loših stvari od ozloglašene televizije?

 

S godinama sam počela cijeniti činjenicu da mladi profitiraju kada uzmu pauzu od zaslona dugu nekoliko tjedana. Sklanjanjem od svih nepotrebnih elektronskih uređaja, djeca, tinejdžeri i mladi su opušteniji i uravnoteženiji, poboljša im se koncentracija, san im je dublji i bolje funkcioniraju u školi ili na poslu, kod kuće i u odnosima s drugim ljudima. Štoviše, često se napredak u ovim područjima  vidi tek kad se učini takav potez, posebno danas, kada je pretjerano korištenje tehnologije sveprisutno.

 

Na pragu novog tisućljeća sam počela uzimati pauze od tehnologije kako bih pratila svoje zdravlje i odmorila mozak i bila sam usredotočena prvenstveno na apstinenciju od igranja igrica. Usput sam shvatila važnost ukidanja ostalih elektronskih uređaja (prijenosnih računala, pametnih telefona, iPada/tableta) i aktivnosti na njima ( dopisivanje, pretraživanje interneta, korištenje društvenih mreža) kako bi se vratile u normalu stresom prouzrokovane promjene kemije u mozgu, promjene bioritma, sna i protoka krvi. Kada bi se tehnologija čak i jako malo koristila (izvan škole), intervencija nije dala rezultate.

 

S druge strane, dopustila bih umjerenu količinu vremena provedenog gledanjem televizije ili filmova – takozvano pasivno provedeno vrijeme ispred zaslona – čiji je sadržaj umirujući i nije animiran (iznimka su stariji animirani Disney filmovi) i gledanje televizije sjedeći na drugoj strani prostorije ( a ne u spavaćoj sobi!) U međuvremenu, mnogi roditelji su bili zabrinuti i ograničili su vrijeme provedeno ispred televizora, a mislili su da je vrijeme interaktivno  provedeno na zaslonu „bolje za mozak”, stoga su se manje pozabavili time.

 

Istraživanje o interaktivnom i pasivnom vremenu provedenom ispred zaslona

Donedavno je na meni vršen pritisak da dokažem zašto je drastično smanjenje provedenog vremena interaktivno ispred zaslona puno učinkovitije od ukidanja vremena pasivno provedenog ispred zaslona. Sve što sam mogla učiniti je podijeliti klinička promatranja stotine pacijenata: tipična djeca s impulzivnim reakcijama, drastičnim promjenama raspoloženja, koncentracije i suosjećanja kada nisu pred zaslonima (čak i kada je televizija bila dopuštena) i smetnje koje su se javljale kada bi im se vratili uređaji u ruke. Nasreću, sada mogu navesti nekoliko važnih istraživanja koje podupiru moj zaključak:

  • U velikom istraživanju provedenom u Japanu na 2000 vrtićke djece i djece nižih i viših razreda osnovne škole, znanstvenici su zaključili da je i samo 30 minuta korištenja računala ili igranja igrica uzrokovalo poremećaje spavanja i umor tijekom dana. S druge strane, 2 ili više sata gledanja televizije su bila potrebna za slične simptome.
  • U drugom istraživanju, u kojem se uspoređivao utjecaj dugotrajnog igranja igrica tijekom jedne večeri i dugotrajno gledanje televizije tijekom druge večeri, zaključilo se da je igranje igrica uzrokovalo poremećaje i u spavanju ( promijenjena struktura sna, neke faze sna skraćene, druge produljene) i u percepciji (uglavnom u pamćenju verbalno iznesenih stvari). Gledanje televizije je uzrokovalo slabiju učinkovitost sna, ali nije promijenilo općenitu strukturu sna niti je uzrokovalo kognitivne poremećaje.
  • U anketi vezanu za spavanje u Americi koju je 2011. provela nacionalna organizacija koja se bavi snom, znanstvenici su ispitivali faktore koji pogoršavaju san kod adolescenata i odraslih ljudi (svih dobi) i otkrili su da je vrijeme interaktivno provedeno pred zaslonom puno rizičnije od vremena provedenog ispred pasivnih medija kao što je televizija. Nadalje, otkrili su da adolescenti i mlađi ljudi od svih dobnih skupina provode najviše vremena interaktivno pred zaslonima i da su oni navodili najteže probleme spavanja. Kvaliteta sna je ključna za kognitivno i emocionalno zdravlje.

 

Nije mi namjera poricati loše učinke televizije ili da postoje istraživanja provođena desetljećima koja dokazuju da je gledanje televizije povezano s raznim problemima uključujući i kognitivne radnje kao što su smanjena kreativnost za vrijeme igre, sporije usvajanje jezika i poremećaj pažnje. Međutim, želim istaknuti povećanje stresa koje uzrokuje vrijeme interaktivno provedeno pred zaslonom – interaktivnost je ta koja daje previše podražaja živčanom sustavu (posebno onome koji je u razvoju) i uzrokuje psihološke, fiziološke i poremećaje bioritma. Kada povećanje razine stresa postane kronično, ono će na kraju oštetiti živčani sustav. Ako samo smanjimo vrijeme provedeno pred zaslonom, to često nije dovoljno da zaustavi ove loše procese.

 

A što je s dugotrajnim učincima na razvoj? Neka istraživanja pokazuju da su današnja djeca na kognitivnoj razini tri godine mlađa od djece koja su prije trideset godina bila iste dobi i da se broj poremećaja u razvoju mozga i psihijatrijskih poremećaja povećava.

 

Iz mog iskustva uviđam da djeca koja nisu u dodiru sa zaslonima (čak i ako imaju značajne poteškoće u učenju ili probleme s mentalnim zdravljem) postaju bistrija od djece koja su pretjerano izložena (ili prosječno vrijeme izložena) zaslonima. To je tako zato što manje neprirodnih podražaja kod djece koja nisu u dodiru sa zaslonima vodi do senzorne integracije.