Igra «Fortnite» stvara pogrešnu sliku o društvu

Nakon saznanja da je kompjutorska igra «Fortnite» postao jedna od najpopularnijih videoigara na svijetu, koju igra više 125 milijuna ljudi, odlučio sam je i sam igrati kako bih otkrio razlog njezine široke popularnosti.

Kao roditelj i politički teoretičar s fokusom na utjecaj obrazovanja na demokratsko društvo, nisam mogao ne primijetiti kako igra očito stvara pogrešnu sliku kod djece o načinu kako funkcionirati kao odrasla osoba i ponašati se prema drugima. Polazeći od vlastitog iskustva s «Fortniteom,» zaključio sam da igra uči mlade ljude da budu sebični, a ne primjerni građani.

Nekima je možda čudno što se politički teoretičar bavi procjenjivanjem utjecaja videoigre. Ali su politički filozofi, počevši čak od Platona, odavno prepoznali utjecaj koji igre imaju na politička tijela. Na primjer, švicarski politički filozof, Jean Jacques Rousseau je zapazio da se kroz igru utvrđuju navike i sklonosti koje određuju u koji će tip političkog sudionika dijete postati. Zbog tog i drugih razloga, mislim da vrijedi ozbiljno ispitati učinak koji bi «Fortnite» mogao imati na način na koji djeca doživljavaju društvo i svijet.

 

Fortnite obrazovanje

Prije svega treba opisati samu igru. U najpopularnijoj inačici «Fortnitea», zvanoj «Battle Royale», vaš lik prebacuje se s plutajućeg autobusa na otok s drugim igračima gdje je cilj postati zadnji preživjeli. Može se trčati kroz šume i gradska područja, skupljati oružje, ubijati druge igrače, graditi i plesati.

Budući da sam proveo nekoliko tjedana igrajući igru, mogu potvrditi da ona kod igrača ubrzava rad srca, potiče smijeh, omogućuje komunikaciju s drugim ljudima i podučava o taktičkim vještinama – unutar područja izmišljenog svijeta.

Jedan učitelj je u vijestima Education Week-a izjavio da njegova djeca razgovaraju samo o «Fortniteu» i da je igra odvlači pažnju jer ostala djeca žele gledati dok netko drugi igra. Neki roditelji čak plaćaju tutore koji pomažu djeci da postanu bolji u «Fortniteu».

Igra se može igrati na najnaprednijim igraćim konzolama, računalima i mobitelima. Ja sam koristio mobitel.

Popularni «Fortnite» igrač, Richard Tyler Brevins, također poznat pod nadimkom “Ninja”, nedavno se pojavio na naslovnici časopisa ESPN. Stotine tisuća ljudi ga prate, skupa s drugim igračima, kako uživo igraju na online platformi Twitch, što mu omogućuje zgrtanje zarade od 500.000,00 američkih dolara mjesečno.

 

Navika koje oduzima vrijeme

Učenici igraju ili gledaju «Fortnite» tijekom večeri, vikendom, u knjižnici ili čak tijekom nastave. Prema anketi provedenoj od strane financijsko-obrazovne tvrtke Lendedu, prosječni igrač provodi između šest i deset sati igrajući igru, dok je 7% ispitanika odgovorilo da igraju više od 21 sata tjedno. Također prosječni igrač troši oko 85 američkih dolara na igru.

New York Times objavio je članak sa savjetima za roditelje ovisnika o «Fortniteu». U njemu se navodi da roditelji mogu upotrijebiti igru” kao mamac u svoju korist.” No, ozbiljan problem predstavljanju dugotrajne posljedice odgoja ovisnika o «Fortniteu».

 

Negativan utjecaj na individualizam

Društvo bi također trebalo uzeti u obzir dugoročne posljedice igranja nasilnih videoigara od strane djece tijekom dugih razdoblja igranja. Istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Indiani su 2011. godine procijenili su utjecaj igranja nasilnih videoigara na mozak kod skupine odraslih muškaraca s niskom izloženošću takvim igrama u prošlosti. Nakon toga je polovina muškaraca igrala igru pucanja 10 sati tjedno, dok kontrolna skupina nije. Analizom mozga nakon dva tjedna utvrđena je niža aktivnost u dijelovima mozga za kontrolu emocija i agresivnog ponašanja kod skupine koja je igrala videoigre. Glavni istraživač Yang Wang navodi: “Ovo otkriće dokazuje dugoročan učinak igranja nasilnih videoigara na rad mozga.”

Ljudi koji dugotrajno igraju nasilne videoigre skloni su razvoju depresije, anksioznosti i odvojenosti od stvarnosti. U knjizi “Glow Kids” autor Nicholas Kardaras objašnjava da kad kad igrač osvoji bod u igri pucanja, njegov mozak oslobađa dopamin, tj. spoj odgovoran za osjećaj zadovoljstva, što dovodi do snažne ovisnosti o videoigrama.

Mnogi parovi širom svijeta već okrivljuju «Fortnite» i ostale videoigre za svoj razvod.

 

Alternativna gledišta

Ipak ne treba odmah okriviti videoigre za nasilničke činove jer većina djece koja igraju «Fortnite» neće pokušati primijeniti igru u stvarnom životu. Pobornici igre tvrde da je «Fortnite» više crtani film nego ostale igre s pucanjem kao što su «Call of Duty» i «Player Unknown’s Battlegrounds». Ali «Fortnite» ipak uključuje udaranje drugih ljudi sjekirom, ciljanje pištoljem i pokušaje ubojstva. Najblaže rečeno, ne podučava mlade ljude da razmirice rješavaju razgovorom.

Na kraju, najveći problem kod «Fortnitea» je što usmjerava djecu da misle samo o sebi i eventualno o uskom krugu prijatelja.

Prilikom igranja «Fortnitea» igrači stvaraju svoj vlastiti mali svijet. Kako bi maksimalno uživali, nose slušalice s mikrofonom i prikuju svoje ruke za tipkovnicu i miša. Ponekad igrači međusobno razgovaraju, dopisuju se ili igraju u stilu igrališta, što više podsjeća na igru «Minecraft» nego na verziju «Fortnitea Battle Royale» gdje je cilj postati glavni preživjeli u ratu protiv cijelog svijeta.

 

Prijetnja demokraciji

Tijekom rasprave u emisiji Education Week-a, govorilo se da je «Fortnite» vrlo sličan igranju vojnika u šumama i izgradnji utvrda, što je prema meni pogrešno. Jedno je igrati se s prijateljima u prirodi i graditi stvarne građevine koristeći vlastitu maštu, dok je igra sa samim sobom pred ekranom računala stvarajući virtualne objekte i manipulirajući unaprijed stvorenim slikama nešto posve drugo. Ne morate brinuti, surađivati i razgovarati s drugima kad igrate «Fortnite».

U djelu “Demokracija u Americi” francuski politički teoretičar Alexis de Tocqueville upozorava da je najveća prijetnja demokraciji “individualizam”, tj. težnja za izolacijom pojedinca od ostalih, osim od malog kruga ljudi s istim stavovima.

U igri «Fortnite» područje borbe se sužava i igrač se povlači u blizinu ostalih igrača, što je vrlo prikladna metafora igre. «Fortnite» smanjuje vaš svijet te jedino na što možete misliti je vaš opstanak s još možda nekoliko članova vašeg odreda.

«Fortnite» vjerojatno nije jedina videoigra koja promiče individualizam i opstanak, ali s obzirom na njezinu popularnost i raširenost isplati se ispitati njezin učinak na ljude koji će u budućnosti stvarati društvo.

 

Autor: Nicholas Tampio, izvanredni profesor političkih znanosti, Sveučilište u Fordhamu, New York

 

Članak prevela i prilagodila:

Marina Roksandić

 

Poveznica: https://theconversation.com/fortnite-teaches-the-wrong-lessons-104443?fbclid=IwAR3vSDrXjJFYRveDhLr281ZdRrx0WUgDTRx4HbnknrjssxYS9R0nkdSKPCQ