„Je li išta što radite kao roditelj važno?“

Postoje dokazi o tome kako odgojiti djecu, ali je li roditelji slušaju?

Svakodnevni pojedinačni odabiri su manje važni nego što mislimo, ali čini se da su nacionalne politike vrlo važne.

 

Je li išta što radite kao roditelj važno?

Ovo je pitanje koje si je većina roditelja zasigurno postavila, dok prolaze kroz neke od težih dijelova odgoja djece – neprospavane noći, izljeve bijesa, bolesti, tjerati djecu da završe domaću zadaću.

S obzirom na to koliko odgajanje djeteta može biti teško, većina nas vjerojatno želi vjerovati da je to važno.

 

Dokazi, međutim, nisu uvijek tako jasni.

Možemo prikupiti dokaze iz mnogih područja – psihologije, sociologije, ekonomije – koji sugeriraju da roditeljstvo, osobito rano roditeljstvo, utječe na to hoće li djeca napredovati.

Uzmite u obzir problem riječi. Mnogi ljudi su možda upoznati s idejom projekta “30 milijuna riječi” i akademskim radom koji ga je inspirirao. Godine 1995. dvojica istraživača (Betty Hart i Todd Risley) objavili su, sada već klasično djelo, “Značajne razlike u svakodnevnom iskustvu mlade američke djece”.

 

U knjizi su izvještavali o dokazima iz svog dugoročnog istraživanja malog broja djece iz različitih obitelji. Njihova (pojednostavljena) teza je da djeca iz nepovoljnih sredina imaju manje komunikacije s odraslima i manjak motivacije i – ovo je naslov – do treće godine su čuli 30 milijuna manje riječi. Ovaj manjak motivacije, tvrde autori, dovodi do manje školske spremnosti, a kasnije i do slabijeg postignuća.

 

Ovo istraživanje je izazvalo neke kritike. Ponovljena istraživanja nisu podržala zaključke o broju manjka riječi, iako navode da manjak postoji. Ali osim riječi, istraživanja pokazuju i druge načine na koje se čini da su ulaganja u djecu važna. Jedno od značajnijih otkrića: Čitanje djeci poboljšava njihov kasniji uspjeh u školi.

 

James Heckman, ekonomist Nobelovac sa Sveučilišta u Chicagu, sastavio je impresivan niz dokaza koji upućuju na to da su velika ulaganja u djecu od rođenja do treće godine ključna za dugoročne rezultate.

Uzimajući u obzir sve to, teško je ne zaključiti da je ono što radite sa svojim malim djetetom vrlo, vrlo važno i da je to ključ njihovog životnog uspjeha.

 

Stoga ne čudi da su ambiciozni i često ekonomski napredni roditelji opsjednuti usavršavanjem svojeg djeteta. „Dojenje za IQ bodove“. Odaberite najbolju kombinaciju vrtić – dadilja – roditelj kako biste dobili dobro odgojeno, genijalno dijete. Uložite u «Baby Einstein» i sustav „Naučite svoje dijete čitati“ (eng. „Teach Your Baby to Read“), tako da će vaše dijete biti najpametnije u vrtiću.

 

Osim toga, ispada da mnoge stvari koje dobivaju pažnju u tim strategijama „poboljšate vaše dijete“ zapravo ne povećavaju šansu za uspjehom djece u budućnosti. Napravio sam dosta istraživanja o tome u zadnje vrijeme, a osjećaj koji dobivate je da velik dio tih ulaganja nije važan.

 

Sustav «Naučite svoje dijete čitati», koji obećava da možete učiniti upravo to, koristi skupocjeni sustav asocijativnih karata i DVD-a kako bi (navodno) naučio vrlo malu djecu (ispod dvije godine) da čitaju.

 

Ovaj se sustav uvelike oslanja na videozapise. Ali istraživanja pokazuju da bebe općenito ne uče dobro iz videozapisa. S obzirom na to, možda i ne čudi da je nasumična procjena pokazala da sustav ne daje sposobnost čitanja bebama u dobi od 9 mjeseci do 18 mjeseci. Istraživači su primijetili da je ovaj loš rezultat izmjeren unatoč tvrdnjama roditelja da je sustav vrlo uspješan, što sugerira da je lako pomisliti se da vaše dijete može čitati.

 

Slično tome, vidimo da nema dokaza da videozapisi u stilu «Baby Einsteina» mogu naučiti djecu da imaju veći vokabular. Sviranje Mozarta u utrobi također ne donosi nikakve koristi. A kada je riječ o prastaroj debati o predškolskoj filozofiji? Nema dokaza da je Montessori bolji od igranja ili obrnuto.

Kako da razumijemo te kontraste – gdje, s jedne strane, prvih nekoliko godina su vrlo važne za uspjeh, a s druge strane, vrste ulaganja kojima smo mnogi od nas opsjednuti, se ne čine toliko važne?

 

Odgovor je da smo skloni ignorirati širu sliku. Razlike koje vidimo kod demografskih skupina u Sjedinjenim Američkim Državama – nejednakost ishoda za djecu iz siromašnih i bogatih sredina – potaknuta je kombinacijom ogromnih razlika u iskustvima.

Bolja djeca u SAD-u nemaju koristi samo zato što čuju više riječi ili imaju kvalitetniju dnevnu skrb, ili imaju stabilniji obiteljski život. Oni imaju koristi od svih tih stvari zajedno, i još mnogo toga. Bolje plaćeni roditelji troše više novca na svoju djecu, a ta razlika se s vremenom povećava. Oni također imaju veća nefinancijska ulaganja, kao što je čitanje sa svojom djecom, što je jedna od rijetkih specifičnih intervencija koje se čine važnima.

 

Moja nova knjiga, o roditeljstvu temeljenom na podacima, tvrdi da postoji mnogo dobrih odluka i da se roditelji obično osjećaju ugodno čineći one koji njima odgovaraju. U intervjuima kada promičem knjigu, često me pitaju zaključujem li da roditeljstvo nije važno. Roditeljstvo je važno. Samo što kad jednom počnete brinuti o predškolskoj filozofiji, što god odlučili učiniti, vjerojatno je dobro.

 

Ova nepovezanost između roditeljskih rasprava i podataka o ishodima djece imaju upletenost društva. Politike u Sjedinjenim Američkim Državama koje nastoje pomoći manje bogatim obiteljima i djeci imaju mnogo veći utjecaj. Mnoge obitelji žive s ograničenim pristupom zdravstvenoj skrbi i prisiljene su birati između, na primjer, hrane i lijekova. Djeca koja nisu platila ručak u školi u mnogim mjestima nemaju mogućnost toplog obroka već dobivaju nešto najjednostavnije. Postoje dobri dokazi da kvalitetni programi u vrtićima kao što je „Head Start“ moga poboljšati školsku spremnost.

 

Pa ipak, mnoge od naših rasprava o roditeljstvu vođene su, zapravo, elitnim brigama. Koja je najbolja prirodna formula? Mljevena hrana u odnosu na kupovnu hranu za bebe. Dojenje jednu godinu ili dvije godine? I naravno, predškolska filozofija. Ove zabrinutost su popularna razmišljanja i diskusije na Facebooku, ali one također zauzimaju medije, barem ponekad.

 

Primjerice, bilo je izvještavanja o fascinaciji europskom formulom. A tko može zaboraviti na naslovnicu Time časopisa, pitajući vas da li ste “mama dovoljno”.

 

Uglavnom, takvi odabiri su jako malo važni. No, fokus na njih odvraća od problema koji su više ključni za politiku. Ono što radimo u svakodnevnom roditeljstvu može biti manje važno nego što mislimo, ali ono što sve skupa radimo da bismo služili djeci, može biti malo više.

 

Emily Oster je profesorica na Brown Sveučilištu. Autorica je knjige „Cribsheet ” i „Expecting Better”

 

Izvor:

https://www.nytimes.com/2019/05/23/upshot/babies-evidence-parenting-myths.html?smid=nytcore-ios-share

 

Preveo i prilagodio:

Karlo Žeželj