Ne učite svoje dijete kako kodirati, nego kako komunicirati

Poslovi budućnosti još uvijek ne postoje, ali znamo da će zahtjevati razvijene socijalne vještine.

Školovanje bi nas trebalo pripremiti za budućnost, što se obično odnosi na pamćenje povijesnih činjenica i učenje različitih vještina, na primjer kad su istraživači prvi put stigli u Ameriku ili dijeljenje višeznamenkastih brojeva. Danas se obrazovni programi više usmjeravaju na globalna i digitalna područja, nudeći predmete poput povijesti kultura, osnovnih računanih vještina i pisanja kodova.

Ali izazovi s kojima će se naša djeca suočiti drugačiji su od izazova prethodne generacije. Većina znanja koje tipičan učenik danas nauči u školi neće više biti relevantna u vrijeme kad diplomiraju na fakultetu. Istraživanje provedeno od strane Sveučilišta u Oxfordu pokazalo je da će 47 % današnjih zanimanja nestati.

U idućih nekoliko desetljeća mnogo toga što “znamo” o svijetu više neće biti točno. Računala budućnosti neće biti digitalna. Sam kod računalnog programa će nestati ili postati daleko manje značajan. Mnogi od današnjih dobro plaćenih poslova će se automatizirati ili izgubiti vrijednost. Moramo razmisliti kako ćemo djecu pripremiti za promjene koje dolaze.

Razumijevanje sustava

Znanja koja smo usvojili u školi su uglavnom statična. Odgovor na dva plus dva uvijek je bio četiri. Tumačenje određenih predmeta je moglo varirati u različitim mjestima i razvijati se tijekom vremena, ali su nas naučili da se svijet funkcionira na temelju točno utvrđenih činjenica. Ocjenivali su nas na temelju poznavanja tih činjenica i pravila.

No, kako ističe teoretičar kompleksnosti Sam Arbesman, činjenice imaju ograničen vijek trajanja koji se smanjuje s ubrzanim nakupljanjem znanja. Primjerice, kad smo učili programirati u školi, programski jezik obično je bio BASIC, koji se danas više ne koristi. Sada je Phyton najpopularniji programski jezik, ali vjerojatno neće biti za deset godina.

Također će se i sama računala razlikovati od sadašnjih jer će se manje bazirati na digitalnom kodu sastavljenom od jedinica i nula, a više na kvantnim zakonima i ljudskom mozgu. Vjerojatno ćemo manje podataka spremati na silikonske čipove, a više u DNA. Nema načina da naučimo da učimo djecu o tome jer nitko, čak ni stručnjaci, još nije siguran kako će to funkcionirati.

Djeca danas trebaju učiti manje o sadašnjim, a više o sustavima na kojima će se temeljiti tehnologije budućnosti, kao što je kvantna mehanika, genetika i logika kodiranja. Ekonomisti su utvrdili da će se rutinski poslovi najvjerojatnije automatizirati. Najbolji način pripreme za takvu budućnost je razvijanje sposobnosti učenja i prilagodbe.

Korištenje empatije i vještina osmišljavanja

Dok strojevi preuzimaju mnoge zadatke na visokoj razini, poput medicinske analize i pravnog istraživanja, postoje određene stvari koje nikad neće moći učiniti. Računalo nikad neće biti u stanju pobijediti u utakmici Male lige, imati slomljeno srce ili svjedočiti rođenju svog dijeteta, tako da je vrlo nevjerojatno, ako ne i nemoguće, da će se stroj moći poistovjetiti s čovjekom kao što to mogu ostala ljudska bića. Nedostatak empatije kod strojeva otežava im da sami osmisle proizvode i procese koji su namijenjeni upotrebi i užitku ljudi. Stoga će poslovi temeljeni na dizajniranju  kreativnosti vjerojatno postati vrlo traženi u nadolazećim desetljećima nasuprot poslovima osnovne proizvodnje i analize koji se sve više automatiziraju.

Već smo svjedoci tog procesa u razvoju Interneta. Na početku je to bilo tehnički vrlo složeno područje. Trebali ste biti visoko kvalificirani stručnjak da bi uspjeli pokrenuti web stranicu, no danas svaki pametniji srednjoškolac može napraviti web stranicu te se velik dio posla odnosi na pristupne zadatke kao što je korisničko iskustvo.

Razvojem umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti, naše iskustvo s tehnologijom dobit će nove dimnezije, što će povećati potrebu za kvalitenim dizajnom. Na primjer, pretvorbeni analitičari (da, to je pravi posao) rade s dizajnerima na stvaraju konverzijske inteligencije za glasovna sučelja. Nadalje, jasno je da će virtualna stvarnost zahtjevati puno više kreativnosti u odnosu na videozapis.

Sposobnost komuniciranja o složenim idejama

U poslijednje vrijeme daje se važnost STEM područjima (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) i stručnost na tim poljima je važna za današnje studente da razumiju svijet koji ih okružuje. Ali mnogi koji diplomiraju na tim područjima imaju poteškoća u pronalaženju prikladnog zaposlenja. S druge strane, sposobnost učinkovite komunikacije o idejama postaje visoko cijenjena vještina.

Uzmite u obzir samo Amazon, jednu od najinovativnijih i tehnički potkovanih organizacija na planetu. Ali njezin glavni čimbenik uspjeha je kultura pisanja. Ta tvrtka je toliko fanatična u sposobnosti komunikacije da je posjedovanje sposobnosti kvalitenog pismenog izražavanja neophodno za izgradnju uspješne karijere.

Kad razmislite o poslovanju Amazona, postaje jasnije zašto je to tako. Naravno da zapošljavaju inženjere s velikim zanjem i dugim iskustvom. Ali da bi stvorili visokokvalitetan proizvod, ti ljudi moraju surađivati s dizajnerima, marketinškim stručnjacima, stručnjacima za razvoj poslovanja i drugima. Kako bi se sve te radnje uskladile i svaki član tima usmjerio na obavljanje svog usko specifičnog dijela posla na kvalitetan način, komunikacija mora biti jasna i dosljedna. Tako da, dok je dobro stjecati znanje iz područja znanosti i matematike, proučavanje predmeta poput kniževnosti, povijesti i filozofije koji će nas uvesti u umjetnost komunikacije, je jednako važno.

Suradnja i timski rad

Zalaganje u školi oduvijek se smatra individualnim postignućem. Dok ste odrastali, trebali ste učiti kod kuće, dolaziti pripremljeni na nastavu i riješiti test bez ičije pomoći. Ako ste gledali u test vašeg kolege u klupi, to se smatralo varanjem i mogli ste biti kažnjeni. Učili su vas da ste jedini zaslužni za svoja postignuća.

No sad se način rada promijenio, čak i na visko tehničkoj razini. U 1920. godini većina znanstvenih radova bila je napisana od strane pojedinačnih autora; do 1950. to se promijenilo i koautorstvo je postalo norma. Danas prosječan znanstveni rad ima četiri puta više autora u odnosu na pedesete, istraživanje koje obuhvaća više različitih disciplina i puno veće fizičke udaljenosti nego ikad prije.

Nemojte činiti pogrešku: kvalitetan posao ostvaruje se u timovima. Udio timskog rada povećavat će se što više poslova postane automatizirano. Poslovi budućnosti neće se više toliko oslanjati na poznavanje činjenica ni raščlanjivanje brojeva, nego na međusobno suradnju ljudi u osmišljavanju poslova za strojeve. Suradnja će ubrzo postati kompetitivna prednost.

Zato ne trebamo obraćati pažnju samo na rad i školski uspjeh naše djece, nego i na način njihove igre, rješavanja sukoba i pružanja podrške i osnaživanja drugih. Vrednovanje se pomaknulo s kognitivnih na društvene vješine. S povećanjem sposobnosti djece da usvoje složena znanja pomoću tehnologije, najvažniji predmet bit će odmor.

Možda je od svega najvažnije da budemo pošteni prema sebi i pomirimo se s tim da obrazovno iskustvo naše djece neće i ne bi trebalo biti jednako našem. Svijet s kojim će se oni suočiti bit će mnogo kompleksniji. Bit će mnogo teže ploviti njime nego što smo mogli zamisliti u danima filma “Fast Times at Ridgemont High”.

 

Članak prevela i prilagodila:

Marina Roksandić

 

Autor: Greg Satell

Izvor: https://medium.com/s/story/these-are-the-skills-your-kids-will-need-for-the-future-hint-its-not-coding-9b5d47f372f1?fbclid=IwAR0zdBdmb7EytKs2VU_BSFbB_Zn_qIFnHYtT9bsFm0ctobG0QGwe4RxaIGM