Smisao za radoznalost u obrazovanju o održivom razvoju kao pokretač nade i trajnosti

Sažetak

Današnji istraživači obrazovanja o održivom razvoju identificirali su nedostatak podataka o osjetilnoj međupovezanosti i osjećaja radoznalosti. Važnost tih pojava ogleda se u mogućem pomaku prema novom obliku obrazovanja o održivom razvoju – onom koje više kritizira i preobražava. U ovom članku objašnjava se kako buđenje osjetila s ciljem poticanja smisla za čudesno može njegovati prizemljeno, izvorno i aktivno nadanje (optimizam) i aktivnosti potrebne za održivi razvoj. Članak je nastao kao rezultat suradnje šesnaestero studenata i fakultetskih istraživača koji objašnjavaju međusobno povezane teorije i ukazuju na potrebu za usađivanjem smisla za radoznalost u obrazovanju o održivom razvoju. Istraživači su radili u timovima koji su se bavili istraživanjem programa temeljenih na iskustvu i osjetilnoj izgradnji nadanja i pokretačkih sila. Njihovi rezultati opisuju aktivnosti i odražavanje u svih pet ljudskih osjetila, kao i u dodatnom šestom osjetilu, intuiciji.

 

Smisao za radoznalost u održivom razvoju kao pokretač nade i trajnosti

“Aktivno nadanje je buđenje prema ljepoti života

za čiju dobrobit djelujemo.

Pripadamo ovom svijetu.

Mreža života ovaj put nas zove naprijed…

Aktivno nadanje je spremnost za otkrivanje…

životnost naše znatiželje,

nedvojbeno dubok bunar strpljenja i marljivosti,

oštrina naših osjetila i sposobnost vođenja”

(Macy and Johnstone, 2012, stranica 35).

 

Williams i Brown (2012.) smatraju poticanje znatiželje i preispitivanja te pobuđivanje osjetila kao dvije od sedam ključnih strategija obrazovanja o održivom razvoju s ciljem promjene mehanicističke prirode sadašnjeg pedagoškog pristupa, što se odnosi na preobražavanje svijesti prema modelima ekološkog partnerstva. Ovaj članak fokusira se na način kako koristiti pobuđivanje osjetila u svrhu njegovanja osjećaja radoznalosti, autentični optimizam i zalaganje za obrazovanje o održivom razvoju.

Šesnaest autora, studenata diplomskih studija i fakultetskih istraživača, iznose osnovne teorije koje predstavljaju okvir za učenje o smislu za radoznalost potrebnom u obrazovanju o održivom razvoju, opisuju naše iskustvene i osjetilno temeljene metode objašnjavanja te detaljno navode otkrića koja se odnose na aktivnosti i odražavanje naših pet osjetila kao i tzv. šestog osjetila. Ovaj projekt obilježio je završetak predmeta “Edukacija o održivom razvoju” na diplomskom studiju Državnog sveučilišta u Portlandu u proljeće 2015. godine (www.sensesofwonder.org).

Međupovezanost osjetila i osjećaj znatiželje su uvjet obrazovanja o održivom razvoju jer podržavaju način edukacije koji potiče kritiku i transformaciju tako da:

  • pobuđuje suosjećanje i osjećaj povezanosti s drugim živim bićima
  • njeguje alternativne spoznaje
  • pruža snažnu podršku učiteljima i učenicima održivog razvoja s ciljem postizanja bolje izdržljivosti i angažiranosti u tekućim poslovima
  • stvara pokretačke snage za održivi razvoj te aktivnu i autentičnu nadu u ostvarenje ciljeva u uvjetima ekološke krize.

 

Osnovni teoretski okvir

Najnoviji trendovi u podučavanju uzimaju u obzir povezivanje i utjelovljenje osjetila što otvara put propitivanju, nadanju i zamišljanju. Takav ugrađeni ispitivački pristup svojstven je obrazovanju o održivom razvoju i podržava uporno, skupno i aktivno zalaganje. Judson (2015.) potvrđuje da “duboko ukorijenjena potreba za propitivanjem i čuđenjem” pokreće ekološko shvaćanje kroz srodnost i međusobnu povezanost njegujući osjećaj brižnosti, emocionalne uključenosti, zamišljanje novih kulturnih mogućnosti te želju za poduzimanjem određenih uzajamnih radnji vezanih za održivi razvoj.

Propitivanje, brižnost i značajnost

Strahopoštovanje i čuđenje bude osjećaj brižnosti. Carson (1998.) ističe važnost izazivanja emocionalne povezanosti putem osjetila s ljepotom i uzbuđenjem koje omogućuje prirodni okoliš, što bi usmjerilo djecu prema otkrivanju znanja koje daje značenje tim osjećajima. “Ako su činjenice sjeme koje kasnije urodi znanjem i mudrošću, onda su osjećaji i osjetilni dojmovi plodno tlo na kojem sjemenke mogu rasti” (Carson, 1998.).

Osjećaj radoznalosti proširuje svijest pojedinaca o samome sebi i jača snagu i otpornost potrebnu za aktivno nadanje

Macy and Johnstone (2012.) smatraju da su aktivnost osjetila i smisao za čudesno ključni za razvoj tzv. aktivnog nadanja. Ti istraživači posvećeni provođenju održivog razvoja utvrdili su da povezanost sa širim krugovima i životnim ciklusima, tj. prošireni osjećaj za samoga sebe, uči učenike percipirati svoju bol za svijet, sa svijetom i kao svijet. Također pomaže im naučiti kako se povezivati bez pretapanja, smanjiti opsjednutost bogatstvom te obnoviti povezanosti s dubljim izvorima snage. Sposobnost propitivanja putem otvaranja uma učenika prema široj samosvijesti, također poznata pod nazivom ekološka svijest, daje čvrstinu i snagu. Zapažanje i djelovanje, za razliku od odbijanja, zahtijeva takve osobine.

Isti autori (2012.) naglašavaju značajnu međusobnu povezanost pobuđenih osjeta, stanja propitivanja, razumijevanja te veze s trajnom motivacijom u zalaganju za provođenje održivog razvoja: “Prepoznavanje naše uloge kao sastavnog dijela planeta Zemlje usmjerava nas prema većem izvoru snage… Potječemo iz neprekinute genetske linije koja je preživjela pet masovnih uništenja. Životna sila ima snažnu stvaralačku energiju i pokazuje snažnu želju za daljnjim djelovanjem. Kad se prilagodimo s ciljem ostvarenja dobrobiti za živi svijet, tada dozvoljavamo toj želji i stvaralačkoj energiji djelovanje kroz nas.”

Znatiželja, nada i djelovanje

Znatiželja, strahopoštovanje i zapažanje mogu nas otvoriti prema tom osjećaju šire povezanosti pritom ostvarujući čvrstinu, upornost i stvaralački tijek potreban za aktivno nadanje i zalaganje. Prema Kearns (2015.) sudjelovanje u propitivanju s drugima može dovesti do toga da ponovno procjenjujemo naš odnos prema drugim ljudima, naše reakcije na nepoznato ili nerazumljivo i vrijednosti po kojima živimo te tražimo načine na koje možemo imati obzira prema osobinama i životima drugih ljudi. S tim se slažu novija istraživanja koja pokazuju da osjećanje strahopoštovanja potpomaže donošenju etičnih odluka, razvoju velikodušnosti i prodruštvenih vrijednosti (Piff, Dietze, Feinberg, Stancato, Keltner, 2015). Frederickson (2009.) i Jacobs (2005.) ukazuju na moć nadanja u našem vlastitom otvaranju, pokretanju i kolektivnom zamišljanju i stvaranju bolje budućnosti. Obrazovanje o održivom razvoju koje stvara prostor za znatiželju predstavlja moćan pokretač optimizma i djelovanja.

Autentično i prizemljeno nadanje kao poketač promjene

Nadanje potaknuto znatiželjom originalno je i autentično. Čak i kod edukacije o problematičnim temama kao što su klimatske promjene, Selby (2015.) tvrdi da usvajanje autentičnog nadanja za “djelovanje usprkos očaju može postati moćan prethodnik razvoja nove vizije i predanosti.” Definirano je kao “suzdržan i realističan optimizan nastao usljed suočavanja sa sadašnjim i budućim stanjem našeg planeta.” Autor preporučuje prikupljanje iskustava za usvajanja takvog optimizma. Freie (1996.) također spominje neophodnost nade, ali naglašava aktivno i učinkovito zalaganje: zamisao da će dobre želje same po sebi promijeniti svijet savršen je put prema beznadnosti, pesimizmu i fatalizmu. S druge strane, borba za mijenjanje svijeta bez vjere u promjenu na bolje, kao što su isključivo proračunato djelovanje ili čisto znanstveni pristup, neozbiljna je obmana.

Smisao za radoznalost otvara put nadanju i poduzimanju na autentičan, prizeman, povezan i maštovit način. Također budi maštu koja je neophodna za aktivno nadanje prilikom razmišljanja o raznim mogućnostima u budućnosti. Nada predstavlja poveznicu između kritičkog obrazovanja, koje nam govori što se mora promijeniti, političkog zalaganja, koje osigurava sredstva za promjenu, i konkretnih poteškoća putem kojih se odvija promjena (Giroux, 2004.). Tako smisao za radoznalost pokreće aktiviste i vizionare promjene koji pronalaze i mijenjaju obrasce i mogućnosti korištenjem svojih primarnih osjeta.

Osjećaj(i) radoznalosti

Istraživači održivog razvoja vraćaju se na stare ideje o smislu za radoznalost i njegovoj važnosti za nadanje i djelovanje. Knjiga “Smisao za čuđenje” autorice Rachel Carson još je uvijek značajna u obrazovanju na tom području. “Ako se želi sačuvati urođeni smisao za radoznalost u djeteta, ono mora imati barem jednu odraslu osobu koja će s njim/njom dijeliti i ponovno otkrivati radost uzbuđenje i tajnovitost svijeta u kojem živimo” (Carson i Kelsh, 1988.).

Znatiželja se ne usađuje, nego se uvijek iznova izaziva.

Selby i Kagawa (2015.) utvrdili su da kritičko i transformativno zalaganje u obrazovanju za održivi razvoj zahtjeva njegovanje znatiželje. Proces učenja zahtjeva unaprijeđenu spoznajnu teoriju ako se želi uskladiti i reagirati na svjetske probleme i novim vidicima postojanja. Nedovoljno dorađena i manjkava spoznajna teorija koja obilježava velik dio sadašnjeg obrazovanja o održivom razvoju mora se obogatiti poticanjem emocionalnog, imaginativnog i stvaralačkog povezivanja sa svijetom, duhovnim i osjetilnim angažiranjem u blisku okolinu, praktičnim i tjelesnim učenjem, pažljivim slušanjem i bliskim zapažanjem, aktivnim učenjem i dijalogom.

Upotreba, slušanje, blisko zapažanje, zamišljanje, osjećanje, stvaranje povezanosti i propitivanje mogu ukloniti spoznaje vezane za neodrživost i dovesti čovjekovo društveno djelovanje u skladu s prirodom/Zemljom.

Metode

Istraživanje opisano u ovom članku bavi se povezanošću, opisivanjem i primjerima srodnih “dinamičkih, gustih osjetilnih tokova” (Heft i Chawla, 2005.) s ciljem poticanja aktivnog nadanja i zalaganja za održivi razvoj.

Korištene metode uključuju kreativnu organizaciju i održavanje te izvorno stvaralaštvo, a temelje se na programskoj literaturi o održivom razvoju. Namjera korištenih materijala je da predstavljaju praktično iskustvo i imaju moć opisivanja umjesto da se temelje na zabrani, ograničenjima i sveobuhvatnom razumijevanju.

Proces istraživanja i odabir aktivnosti

Istraživači (od jednog do tri u skupini) su za svako osjetilo heuristički procijenili literaturu i odabrali jedan ili više primjera obrazovne prakse koji bi mogli pomoći daljnjoj integraciji tog osjetila u podučavanje o održivom razvoju. Nadalje, odluka o odabiru pojedine aktivnosti bila je donesena nakon usuglašavanja unutar tima i na temelju praktičnih primjera, čak i osobnih iskustava osoba u timu. Svaki tim predstavio je svoje aktivnosti na vlastiti način. Izvor motivacije istraživača bila je velikodušnost i želja za popunjavanjem dosadašnjih praznina u literaturi o održivom razvoju vezanom uz smisao za radoznalost kao jedan od pokretača djelovanja. Pritom su se osvrnuli i na važnost nade, što je prvotno navedeno u časopisu “Journal of Sustainability Education”. Ciljna skupina su ostali istraživači i učitelji koji se bave održivim razvojem kojima bi ponudili primjere praktičnih aktivnosti za njihov rad.

 

Pregled

Rezultati ovog zajedničkog istraživačkog truda obuhvaćaju dubinu i širinu teorije, prakse i uloge smisla za propitivanje u aktivnostima posvećenom održivom razvoju.

Osjetilo sluha daje mogućnost uranjanja i odjekivanja dovodeći učenike do poimanja srodnosti i međuvrsne povezanosti. Osluškivanje proslava, cvrkuta ptica, rominjanja kiše te zvučno mapiranje okoline s vremenom mogu otvoriti slušatelja prema različitim akustičnim okolinama, osjetima i rezonantnoj vitalnosti utjelovljene poveznosti.

Miris može pokrenuti osjećaj radoznalosti i nadahnuti iskustveni i holistički rast kao i ujedinjenje vremenskog toka, na primjer vođenjem dnevnika događaja obilježenim određenim mirisom.

Uživanje u osjećaju okusa može za učenike imati značenje od preživljavanja do radovanja, što pruža priliku za osvješćivanje i povezivanje kulturnih i biokulturnih oblika zajedništva omogućujući suradnju.

Osjetilo dodira nudi nam neprekidni i obostrani osjećaj ugode i pripadanja.

Zapažanje uzoraka na temelju sličnosti korištenjem vizualnog osjeta za ispitivanje podržava povezano znanje i ekološko viđenje. Primjećivanje vizualnih obrazaca i tekstura, kao što se događa prilikom leta lešinara, mogu pomoći razvoju sposobnosti i osjećaja za održivi razvoj.

Šesto osjetilo, intuicija, omogućuje učenicima otvaranje prema maštovitim, transformirajućim i povezujućim načinima stjecanja znanja o određenom mjestu i našem planetu pritom stimulirajući optimističan i sveobuhvatan pristup.

 

Zaključak

U ovom članku obrazloženo je kako istraživanje smisla za propitivanje može ispuniti prazninu u kritičkom i transformativnom obrazovanju o održivom razvoju. Uključivanje osjetilnih doživljaja i poticanje osjećaja radoznalosti ključne su sastavnice u pri pokretanju aktivnosti i održavanju nade potrebne za održivi razvoj. Integriranje smisla za radoznalost u širi kontekst kritičkog i transformativnog obrazovanja kao dio i u svrhu održivog razvoja (Selby i Kagawa, 2015.) poklapa se s modelom Heft i Chawla iz 2005. godine kojim se opisuje praktično uvođenje koncepta održivog razvoja u ljudsku zajednicu i ojačavanje kapaciteta djelovanja od strane sveobuhvatnog i dinamičnog smisla za propitivanje.

Smisao za propitivanje i čudesno može biti snažan pokretač aktivnog nadanja i zalaganja za provođenje održivog razvoja i može preuzeti ulogu izvora nade, svetišta održivog razvoja, za pokretanje djelovanja, pobuđivanje brižnosti, izvor materijala za maštanje o različitim mogućnostima, izvora snage i otpornosti, povezivanje srodnika i poticanje emocija. Putem osjećaja radoznalosti učenici se mogu se čvršće povezati međusobno i s prirodom tako se prepustiti izvoru otpornosti, snage i nade.

U naše doba širenja svijesti o mogućnosti preobrazbe održivim razvojem, njegovanje naših sposobnosti za strahopoštovanje i radoznalost drevni je kulturni način za polaganu, intenzivnu, svjesnu i pažljivu percepciju, uranjanje i uživanje koje učenike i aktiviste otvara za povezano, obostrano, utjelovljeno i biokulturno nadanje, djelovanje, napredovanje i brižnost. Osjećaj radoznalosti nadahnjuje i održava skupni aktivizam i originalni angažman svojom obnavljajućom i stvarnom prisutnošću.

Spomenute mogućnosti mogu se dalje istražiti na web stranici www.sensesof wonder.org.

 

Autor: Marna Hauk i suradnici

Izvor: Journal of Sustainability Education, Vol. 10, November 2015, ISSN: 2151-7452

Prevela: Marina Roksandić