U tradicionalnim ratovima «prsa o prsa», zapovjednički su stožeri često imali vruću kavu, dobru hranu i suhu odjeću. Je li to zato što su zapovjednici bili sebični? Ili zato što su to zaslužili najvišim činom vojnog odlikovanja?
Odgovor nije ni jedno ni drugo. Ako zapovjedništvo moralno potone, sva dotadašnja vojna postignuća i izglednost pobjede u ratu su u opasnosti. Zapovjednici su u donošenju ključnih, često kritičnih odluka trebali biti u najboljem psihofizičkom stanju.
I Vi roditelji ste zapovjednici tj. ključne figure svoje obitelji i kućanstva. Kako se osjećate, posebno vi koji ste dan i noć kod kuće s djecom, bez imalo predaha? Je li vam kava uvijek topla, odjeća čista i suha, a obroke pojedete na miru sjedeći za stolom? Vjerojatno ne.
Ako nastavimo analogiju – kako će vaše trupe, odnosno vaša djeca, ukućani, partner, biti dobro ako vi niste dobro?
Briga o sebi, odnosno vrijeme posvećeno samo sebi, male sitnice koje vama kao roditelju puno znače nisu sebičnost; to je u biti najbolja stvar koju možete napraviti za sebe i u konačnici za svoju djecu. Iako duža odvojenost od djece može biti anksiozna kako za majku, tako i za oca, nekoliko sati izbivanja iz kuće vraća elan i energiju za igranje, pravljenje večere i brigu o drugima. Svakodnevno balansiranje među silnim kućanskim poslovima i dnevnim obvezama, nemajući pri tome vremena za opuštanje, je vrlo naporno i stresno. Ako ste kao roditelj uvijek tu za sve što vašoj djeci treba u svakom trenutku, sagorijevanje (engl. burnout) je vrlo izgledno u čemu obitelj i radosti doma postaju zadaci i rutina.
Zbog toga je važno da roditelji uzmu dan(e) za sebe. Tko kaže da ne možete supružnika, partnera ili nekoga od rodbine zamoliti da jedan dan u mjesecu bude s vašom djecom?
Aimee Danielson (direktorica Programa za mentalno zdravlje žena, Medstar Georgetown University Hospital) je eksperimentirala s gore navedenom idejom. Kaže da se u njezinoj kući često «žonglira» obzirom da ima znatiželjnog dvogodišnjaka i živahnog četverogodišnjaka koji ima teškoće s pažnjom. Radi za vrijeme njihova popodnevnog odmora i u večernje vrijeme kada ih stavi spavati. Muž je često odsutan jer radi preko vikenda i noćne smjene. Zajedno s mužem je donijela odluku da će jedan dan u mjesecu ona uzeti dan za sebe, dok će on ostati kod kuće s djecom. Prvi slobodan dan je sjela u auto, pustila CD s novom glazbenom kompilacijom za tu priliku i odvezla se u obližnji grad sjesti na kavu (sama), prošetati i istražiti grad. Drugi mjesec je posjetila rođakinju koja ju je podsjetila na čari ludiranja na plesnom podiju iako je krenula s mišlju kako je prestara za takve stvari.
Danielson ističe kako je najvažnije pobrinuti se za sebe u najkritičnijim trenucima – odlazak partnera na kraće ili dulje vrijeme, bolest, rastava ili smrt bližnjega. U takvim su situacijama žene više nego inače izloženije riziku mentalnih teškoća (depresija i anksioznost). Zbog toga je važno u svom slobodnom danu voditi računa o dovoljno sna, kvalitetnoj hrani i tome da tijelo bude u pokretu u prirodi. Ne zasigurno voditi računa o npr. traženju majstora za popravak perilice/cijevi/kupatila i sl. Studije pokazuju da samo prihvaćanje ideje odmora za sebe ima jednak psihološki učinak nagrade kao i sam odmor. Znanstvenik Shane Lopez tvrdi kako sama ideja odmora koji slijedi sutra, prekosutra, za tjedan dana, drži roditelje dovoljno budnima i voljnima za predstojeće igre s lutkama i autićima i sve ostale dječje potrebe.
Genevieve Shaw Brown, izvjestiteljica na ABC News televiziji u New Yorku i majka troje djece je u jednom trenutku shvatila da svoju djecu hrani bolje od sebe. Kaže kako nije dovoljno samo pomisliti o uzimanju dana za sebe. To nam mora biti prioritet kojeg ćemo uistinu ostvariti; prioritet kakav imamo za našu djecu kojeg ne bismo ne realizirali jer su nam naša djeca važna – npr. kontrola kod doktora. Jednako kao za djecu, prioriteti su važni i za mene kao roditelja. Ne samo da ćete u svom danu uživati u aktivnostima koje ste voljeli i za koje ste imali vremena prije djece, nego je to vrijeme u kojem ćete s odmakom moći sagledati svoj život i racionalno promisliti o promjenama koje su potrebne. Zamka je pomisliti da ako kao roditelj nisam cijelo vrijeme fizički prisutan oko djece da ih ne volim dovoljno. Ali je istina da se tako iscrpim i izgubim energiju za kvalitetno provođenje vremena s njima; potraga za kukcima u dvorištu ili parku me dosađuje; još gore, djeca mi počinju ići na živce sa svojim «dječjim» stvarima i potrebama.
Ako biste tražili osobu koja bi se brinula za vašu djecu, koga biste odabrali: osobu koja je pod stresom, koja je umorna i preopterećena obvezama ili osobu koja je odmorna, zadovoljna i sretna. Koja od te dvije osobe ste Vi kao roditelj?
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
