Dok duboko ukorijenjene podjele, teški kriticizam i uznemirujuće vijesti pune naslovnice, mnogi ljudi se pitaju gdje je nestala suosjećajnost i ljubaznost u našem društvu. Isto tako se mnogi roditelji pitaju kako odgojiti djecu koja će biti pokretačka sila ljubavi i dobrote u svijetu ispunjenom gorčinom i mržnjom.
Novinari HuffPost-a razgovarali su sa psiholozima, roditeljima i drugim stručnjacima kako djeci usaditi empatiju.
Razgovarajte o osjećajima
“Put ka empatiji je emocionalna pismenost,” tvrdi Michele Borba, obrazovna psihologinja i autorica brojnih knjiga, uključujući “Unselfie: Why empathetic kids succeed in our all-about-me world”.
Jednostavan način za usađivanje emocionalne pismenosti je poticanje komunikacije licem u lice u vremenu pisanja poruka i pametnih telefona. “Djeca naviknuta na tehnologiju ne uče nužno o pravim osjećajima dok biraju smajliće,” tvrdi Borba. “Uvedite kućno pravilo obraćanja pažnje na boju očiju sugovornika jer će to pomoći vašem djetetu u slušanju druge osobe.”
Drugi ključni aspekt je učenje djece ranom prepoznavanju osjećaja. “Razgovarajte s djecom emocionalnim jezikom, na primjer: “Vidim da si isfrustriran/a ili jako ljutit/a”, rekla je HuffPost-u Laura Dell, pomoćna profesorica na Školi za obrazovanje Sveučilišta u Cincinnatiju.
“Prije nego što su djeca sposobna prepoznavati i suosjećati se s osjećajima drugih ljudi, moraju naučiti kako se nositi s vlastitim osjećajima. Jednom kad mogu prepoznati svoju vlastite osjećaje, tada mogu razviti autoregulacijske vještine koje im omogućuju kontrolu istih – i tek onda slijedi poduzimanje koraka za razumijevanje tuđih osjećaja,” tvrdi Dell.
Ravi Rao, dječji neurokirurg, misli da bi roditelji trebali podučavati djecu o osjećajima jednako kao što ih uče brojevima i bojama. “Primijetit ćete roditelje kako šetaju parkom i koriste svaku priliku da djecu upitaju: ‘Koje je boje čovjekova jakna ili autobus? Koliko ima stabala ovdje?’”, objašnjava on. “Također možete vježbati prepoznavanje osjećaja s pitanjima poput ‘Vidiš li onu ženu tamo? Izgleda li sretno ili tužno?’”
Rao također predlaže igranje igre “pogodi kako se osjećam” kod kuće tako da pravite tužne ili sretne izraze lice i zamolite djecu da prepoznaju osjećaj. “Na taj način navikavate njihove umove na primjećivanje signala na licima drugih ljudi.”
Jednom kad djeca razviju bolje razumijevanje za emocije i događaje koji uzrokuju emotivnu reakciju kod njih, možete ih upitati o emocionalnoj perspektivi drugih. “Možete im postaviti pitanje, na primjer kako se Tommy osjećao kad si mu uzeo/la igračku ili mamu je jako rastužilo kad si je udario/la, “ tvrdi Borba.
Iskoristite prednost medija
Zajedničko gledanje televizije ili čitanje knjiga također je sjajna prilika za njegovanje empatije, navodi Madeleine Sherak, bivša učiteljica i autorica dječje knjige Superhero club koja govori o vrijednosti ljubaznosti.
“Raspravljajte o slučajevima kad su likovi ljubazni i suosjećajni, kao i kad su grubi i zlobni,” predlaže ona. ”Razgovarajte o tome kako se likovi vjerojatno osjećaju i o mogućim ishodima problema kad bi se oni rješavali na različite načine i pri ljubaznom tretmanu svih likova.” Borba preporučuje emocionalno nabijene filmove i knjige kao što su Wednesday Surprise, Charlotte’s Web, Harry Potter i To Kill a Mockingbird.
Budite primjer djeci
Roditelji trebaju biti od riječi i predstavljati dobar primjer za empatiju, tvrdi Rao. “Djeca upijaju više od onoga što izgovorite. Možete im ukazati da uvažavaju osjećaje drugih ljudi, ali ako dijete ne primijeti ili ne svjedoči da vi obraćate pažnju na tuđe osjećaje, to neće nužno funkcionirati.”
Rao naglašava značaj roditeljskog korištenja riječi za izražavanje vlastitih emocionalnih stanja tako da primjerice kažu: “Danas sam stvarno frustriran/a/razočaran/a. Djeca mogu prakticirati empatiju u igri uloga s lutkama, figuricama superjunaka kao i u igri s drugom djecom.
Prema Dell, za roditelje je nužno prepoznati i poštivati djetetove osjećaje. “Da bi djeca razvila osjećaj empatije za nas i druge, potrebno je da mi prema njima pokazujemo empatiju. Naravno da nam kao roditeljima nije lako nagovarati nekoliko djece na oblačenje, obuvanje i odlazak svako jutro prije škole. Ali ponekad čini veliku razliku zastati i reći im ‘Vidim da te stvarno rastužuje što danas ne možeš završiti s gledanjem crtića ‘Veliki George’, ali ako ga odgledaš do kraja, nećeš na vrijeme stići u školu, a danas je jako važno dolaziti na vrijeme u školu,” tvrdi Dell i dodaje: To ne znači da cijelo vrijeme trebate udovoljavati njihovim željama, nego prepoznati kako se osjećaju u određenoj situaciji.”
Priznajte ljubazne postupke svoje djece
“Roditelji uvijek hvale djecu zbog ocjena koje dobivaju i kako prolaze na ispitima. Empatiju im možete pokrenuti dajući im do znanja o važnosti razvoja brižnog mentaliteta,” tvrdi Borba, navodeći da kad djeca učine postupaju ljubazno i brižno, roditelji trebaju zastati na trenutak i pohvaliti ih.
“Recite nešto poput ‘Oh, bilo je tako ljubazno od tebe što si se zaustavilo/la pomoći tom malenom dječaku. Jesi vidio/la kako ga je to učinilo sretnim?’, objašnjava Borba. “Tako vaše dijete shvaća značaj brižnosti jer vi govorite o tome. Zatim se počinju smatrati brižnim ljudima i ponašat će se u skladu s time.”
Izložite ih drugačijem
“Roditelji moraju olakšati svojoj djeci odrastanje u raznolikom društvu kroz učenje i susretanje s ljudima koji se razlikuju od njih, bez obzira radi li se o razlikama u kulturi, nacionalnosti, vjeri, tjelesnom izgledu ili (ne) sposobnosti,” tvrdi Sherak.
Postoji mnogo načina za upoznavanje djeteta s različitostima, kao što su čitanje knjiga, gledanje pojedinih filmova i televizijskih emisija, jedenje u različitim etničkim restoranima, posjećivanje muzeja, volontiranje u vlastitoj zajednici i posjećivanje događanja koje organiziraju različite etničke i vjerske skupine.
“Važno je nakon takvih posjeta i događanja otvoreno porazgovarati o mogućim bojaznima i postavljati dodatna pitanja, ako ih ima,” navodi Sherak. “Također vrijedi raspraviti o razlikama unutar konteksta dječje okoline i iskustava unutar obitelji, u školi, susjedstvu i široj društvenoj zajednici.”
Rao predlaže da se roditelji također mogu angažirati da lokalne škole promiču međukulturalnu informiranost kao dio svog programa.
“Također nam je cilj eliminirati šale o rasama i kulturama iz vlastitih domova,” dodaje on. “Možda su se u prošlosti rasistički vicevi poput onoga o Archieju Bunkeru činili prihvatljivima i činili neizostavan dio obiteljskih okupljanja tijekom praznika. Ali na taj način se potkopava suosjećajnost ako je prvo saznanje koje dijete nauči o rasi ili drugoj skupini ljudi nešto pogrdno usvojeno putem šala. Tada se to jako teško može prevladati putem drugih pozitivnih poruka.”
Priznajte svoje greške
“Ako učinite pogrešku i ponašate se grubo prema nekome, na primjer prema trgovcu koji zabrlja na blagajni, mislim da biste trebali djeci reći za to,” tvrdi Dell. Poslije lošeg trenutka roditelji mogu reći nešto kao: “Sigurno je danas imala jako puno posla. Mnogo je ljudi tada bilo u trgovini. Trebao/la sam biti malo ljubazniji/a.”
Osvješćivanje i razgovor o vašim greškama u pokazivanju suosjećajnosti u prisutnosti djece ostavlja dojam na njih. “Vaše dijete na licu mjesta sve promatra i primjećuje,” tvrdi Dell. “Postanite svjesni trenutaka u kojima ste mogli bolje postupiti i biti ljubazniji prema ljudima u vašoj okolini.”
Učinite ljubaznost obiteljskom aktivnošću
Obitelji mogu staviti ljubaznost na prvo mjesto usvajanjem malih navika kao što je poticanje svakog člana da opiše dvije situacije u kojima je pokazao/la ljubaznost ili zapisivanje jednostavnih načina kako biti brižniji i raspravljati o tome, navodi Borba. Igranje društvenih igara na stolu isto je način učenja kako se slagati sa svima.
Borba također preporučuju zajedničko obiteljsko volontiranje ili druge aktivnosti u kojima djeca uživaju davati.
“Ako je vaše dijete odličan sportaš, nagovaranje da se osobno bavi umjetnošću i ručnim radom s manje privilegiranom djecom možda nije najbolja opcija, ali možete ga usmjeriti na druge aktivnosti koje ga zanimaju,” objašnjava ona. “Pomozite im da shvate da je život ispunjen davanjem bolji od života ispunjenog primanjem.”
Obitelji bi mogle također uzeti u obzir i zapisivanje tvrdnji koje predstavljaju njihove ciljeve, predlaže Thomas Lickona, razvojni psiholog i autor knjige ‘Kako odgojiti ljubaznu djecu i uz to dobiti poštovanje, zahvalnost i sretniju obitelj u paketu’. “To predstavlja skup izjava u prvom licu množine koje izražavaju vrijednosti po kojima se opredjeljujemo živjeti, na primjer: ‘Pokazujemo ljubaznost lijepim riječima i dobrim dijelima’, ‘Kažemo da nam je žao kad nekoga povrijedimo’, ‘Oprostimo jedni drugima i pomirimo se nakon svađe,” objašnjava on.
Lickona također preporučuje da svaki član obitelji sudjeluje u preispitivanju obiteljskih vrijednosti na tjednim obiteljskim okupljanjima kod pitanja: Na koji smo način ovaj tjedan upotrebljavali ljubazne riječi?’ i “Kako bi nam pomoglo da nismo rekli ružne riječi nekome bez obzira što su nas uzrujali?’
Kad se djeci opet omaknu ružne riječi – kao što će se skoro svima dogoditi – nježno ih zamolite za “poništenje”. “Što si bi bilo bolje da si rekao/la sestri. Dajte im do znanja da ih time što tražite poništenje ne namjeravate sramotiti, nego im dati priliku za pokazivanje da znaju bolje. Onda im zahvalite kad to učine.”
Idući Lickonin savjet je: Samo pogledajte oko sebe.
“Čak i u današnjem svijetu punom grubosti, ljutnje i često kulture nasilja, čine se djela iz ljubaznosti. Moramo djeci skrenuti pažnju na njih,” tvrdi on. “ Moramo im objasniti da lijepe riječi i dobra djela, ma koliko god predstavljala sitnice kao što je pridržavanje vrata nekome ili govorenje hvala ti osobi koja nam je učinila uslugu, imaju velik učinak na kvalitetu suživota.”
Članak prevela i prilagodila: Marina Roksandić
Izvor članka:
https://tinyurl.com/yb8eelbc
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
