Na Staru godinu 2012., Savannah Eason otišla je u svoju sobu i uzela škare. “Prislonila sam ih na dlan kao da ću se zarezati”, kaže ona. “Bilo je jasno što se događa – trebala sam nekoga da nešto poduzme.” Njezin otac uspio joj je hrvanjem oteti škare iz ruku, ali te noći postalo joj je jasno da joj je potrebna pomoć. “Bilo je zaista strašno”, podsjeća se ona. ”Cijelo vrijeme sam jecala.” Savannah je u to vrijeme pohađala srednju školu i tvrdi da joj je pritisak da uspije i težnja visokim rezultatima stvorila osjećaj tjeskobe i depresije. “Glavom mi je prolazilo da bi ‘sve to bilo mnogo lakše da nisam živa i da to ne moram više činiti.’ “
Gledajući unazad, Savannah, danas 23-godišnjakinja, kaže da je pritiskivanje započelo rano. Ispričala nam je svoju priču dok smo sjedili za kuhinjskim stolom njezinog doma u Wiltonu u Connecticutu, bogatom naselju blizu New Yorka, gdje je provela djetinjstvo. Njezin otac svaki dan putuje u grad gdje ima posao vezan za financije.
Savannin život izvana vjerojatno izgleda savršen kao slika: dvoje visokoobrazovanih roditelja koji je vole, prekrasan dom, braća, sestre i mnogo prijatelja.
Odmalena su je smatrali pametnim djetetom i kada je krenula u Srednju školu Wilton, bila je okružena s puno djece koja su također bila ambiciozna. Mnoga djeca preuzimaju zahtjevne obveze naprednog programa i dodatne nastave. Često su dio prvog tima i sportskih klubova te su uključeni u razne izvanškolske aktivnosti.
Do druge godine visoka očekivanja postala su izgledati kao zamka. Poput mnogih učenika u svojoj i drugih elitnih srednjih škola u državi, osjećala se obveznom naporno se zalagati kako bi dobila dobre ocjene i na kraju upisala najbolji fakultet.
“Iako sam dobivala samo petice i četvorke, a najčešće petice, iz svih redovnih i dodatnih predmeta, još uvijek sam mislila da nisam dovoljno dobra.” kaže Savannah.
Koliko god je bila uspješna, uvijek je netko drugi bio uspješniji od nje. “Pritisak koji sam si nametnula bio je izvan kontrole.”, kaže ona. Osjećala je da je svi pritišću – kolege, učitelji i njezini roditelji.
Novootkrivena svijest o ovakvoj vrsti problema, pokrenula je rasprave i inicijative u Savanninoj sredini. Skupina roditelja radi na kulturi koja se temelji na ravnoteži između želje za postignućima i osobne dobrobiti. Dio jednadžbe je prepuštanje djeci da se sami motiviraju i pronađu vlastiti put. Sve je više očito postojanje povećanog rizika za razvoj tjeskobe, depresije i zloupotrebe droga i alkohola među djecom odgojenom u privilegiranim sredinama.
Poziv za buđenje
Savannina majka, Genevieve Eason, smatra se djelomično krivom za pritisak pod kojim je bila Savannah. “Znam da sam s njom razgovarala do osmog razreda”, prisjeća se Genevieve, “o tome kako mora otkriti što je zanima, kako bi se uključila u prave aktivnosti … što bi se na kraju dobro odrazilo na upis na studij.”
Ali nakon što su započeli Savannini problemi, Genevieve je popustila. Pomogla je Savanni pri ispisivanju iz nekih težih dodatnih predmeta, a cijela obitelj usmjerila se na vlastitu dobrobit.
“Do tog vremena, potpuno sam bila predana ideji da moramo tjerati našu djecu kako bi nešto postigli. Kad naiđu na teškoće, natjeramo ih da ih prevladaju,” tvrdi Genevieve. Ali preveliko forsiranje može imati suprotan učinak.
S obzirom na neprestano stvaranje pritiska u sredini kojoj pripada, Genevieve koliko bi drugih tinejdžera moglo imati problema. Kako bi to otkrila, sastala se s drugim roditeljima i savjetnicima te su u suradnji sa Srednjom školom Wilton izveli nešto neuobičajeno. Zaposlili su psihologa koji bi proveo analizu učenika.
Na dan kad smo posjetili školu, učenici završnih razreda pripremali su se za maturu. U glavnom predvorju stajala je plutena ploča na koju su učenici zakačili logotip sveučilišta koje planiraju upisati. Primijetili smo Dartmouth, Yale, Vanderbilt, Harvard i mnoga druga visoko selektivna sveučilišta.
Jasno je da su mnoga djeca uspješna. Ali rezultati ispitivanja mentalnog zdravlja pokazali su da se mnogi od njih također i muče. “Rezultati ispitivanja definitivno su pokazali da je razina anksioznosti i depresije učenika Srednje škole Wilton značajno viša od državnog prosjeka”, navodi ravnatelj Robert O’Donell, kojega je to iznenadilo i zabrinulo. Oko 1200 učenika, što je gotovo ukupan broj, ispunilo je upitnik poznat pod imenom ‘Youth Self-Report’. Upitnik pokazao da u usporedbi s državnom normom od 7 %, oko 30 % učenika Srednje škole Wilton imalo je iznadprosječno visoku razinu unutrašnjih simptoma. Oni se uključuju osjećaj tuge, tjeskobe i depresije, kao i tjelesne probleme koji mogu biti povezani s emocionalnim stresom poput glavobolje i bolova u trbuhu. Djeca često skrivaju te osjećaje.
Upitnik je također pokazao da je učestalost korištenja droge i alkohola među učenicima Srednje škole Wilton bila viša od prosjeka.
“Ovo se nije nikako jedinstveno samo za Wilton. To je zajednička pojava u visokozahtjevnim školama”, tvrdi Suniya Luthar, umirovljena počasna profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta Columbia i osnivačica neprofitne organizacije ‘Autenthic Connections’ s ciljem izgradnje pokreta osnaživanja i prilagodljivosti u društvima i školama.
Luthar istražuje adolescente tijekom više od 20 godina. Objavila je nekoliko istraživanja koja su ukazala na povišenu razinu zloupotrebe droga i alkohola od strane djece koja odrastaju u privilegiranim sredinama – s visokim prihodima i očekivanjima. Iznenađujuće, tvrdi ona, učestalost upotrebe tih tvari u tim sredinama dostiže onu u gradskim sredinama s nižim prihodima.
“Utvrdili smo da djeca u visokoostvarenim, relativno imućnim sredinama prijavljuju korištenje psihoaktivnih tvari u većoj mjeri u odnosu na djecu iz središnjih dijelova grada, što se slaže s jednakom, ako ne i višom zastupljenošću simptoma anksioznosti i depresije”, navodi Luthar.
Njezino najnovije istraživanje financirano od strane Državnih instituta za zdravlje, utvrdilo je da je učestalost zloupotrebe psihoaktivnih tvari ostala visoka kod djece iz višeg srednjeg sloja, jer oni rano ulaze u odraslu dob. Alkohol ili droge oblici su liječenja na svoju ruku.
Savannina majka, Genevieve Eason nije iznenađena rezultatima Lutharovih istraživanja. “Ljudi odabiru sredine poput naše kako bi djeci pružili najbolje, ali to ima svoju cijenu,” tvrdi Eason.
Rezultati upitnika postali su poziv za buđenje u zajednici Wiltona. “Mnogo ljudi živjelo je u zabludi, “ tvrdi Vanessa Elias, majka troje djece i predsjednica udruge ‘Vijeće mladih Wilton’ (Wilton Youth Coucil) koje se zalaže za emocionalnu dobrobit tog naselja. “O tome se ne govori,” tvrdi Elias. Obitelji često pate u tišini, ne shvaćajući da djeca njihovih prijatelja ili susjedi prolaze kroz iste teškoće. “Postojanje prilike za razgovor o tome je bilo stvarno važno.”
Kontrola pritiska
Zajednica Wilton nudi mnogo ideja za prevladavanje takvih poteškoća.
Srednja škola nastavlja trenirati savjetnike, a studentske inicijative usmjerene su na podizanje svijesti o anksioznosti i depresiji.
Wilton također nudi program osnaživanja i prilagodljivosti ‘GoZen’ učenicima osnovnih škola. Taj program temelji se na istraživanjima i podučava vještine potrebne za nošenje s poteškoćama i postizanje sreće. Postoje dokazi da uvježbavanje prilagodljivosti može pomoći u smanjivanju učinka depresivnih i negativnih misli kod djece.
Elias kod kuće nastoji stvoriti okolinu niske razine stresa za svoju djecu. Na primjer, ograničila je broj aktivnosti poslije škole u kojima njena djeca sudjeluju tako da ne provode svaku večer zatrpani obvezama vozeći se okolo. Također ograničava večernje vrijeme učenja za svoju najmlađu kćer, učenicu trećeg razreda. Sve je to rezultiralo s manje nesuglasica u kući. A kad je primijetila da standardizirano testiranje u prvom razredu uzrokovalo tjeskobu kod jedne od njenih kćeri i uzrokovalo joj bolove u trbuhu, ispisala je dvoje mlađe djece iz sustava standardiziranog testiranja. Elias tvrdi da ju je nadahnula knjiga ‘Kako odgojiti odraslu sobu’ Julie Lytcoot-Haims, u kojoj je riječ o oslobađanju roditelja iz ‘zamke tzv. pretjeranog odgajanja’.
Ali temeljita promjena – prebacivanje usmjerenja s akademskih postignuća pod svaku cijenu – zahtjeva kulturni pomak, kako to tvrdi Eason. “Moramo proširiti način poimanja uspjeha i slaviti različite vrste uspjeha.”
Za Easoninu kćer Savannah ta promjena znači kretanje novim životnim putem. “Ne želim raditi na Wall Streetu; to mi je bezveze,” kaže Savannah koja je upisala kuharsku školu s naglaskom na pripremu slastica od lisnatog tijesta. “Nikad neću imati životni stil kakav je bio dok sam odrastala,” tvrdi Savannah. “Neću zarađivati toliko novca, ali to je u redu.” Odredila si je prioritete. “Nije važno koliko vam je velika kuća ili kakav automobil vozite. Radi se o sreći i miru.” Drugačija je to vrsta uspjeha, u kome uživa sa svojim roditeljima. “Provodim sate pripremajući kolač i omiljeni dio mi je kad se izreže i pojede, kaže ona. “Na taj način usrećujem ljude, što mi je sad najvažnije.”
Savjeti za smanjenje pritiska
- Započnite razgovor – i nastavite s njim
“Zapitajte svoju djecu stvarate li im prevelik pritisak,” tvrdi Coleen Fawcett. “Nemojte ih pitati samo jednom, nego s vremena na vrijeme i uvijek budite spremni komunicirati.
- Nemojte vršiti stalan nadzor nad djecom
“U redu je ako ih povremeno ispustite iz vida,” tvrdi Lenore Skenazy, predsjednica ‘Let Grow’ organizacije koja promovira osnaživanje djece. Pustite ih da sami izaberu aktivnosti kojima će se baviti, poput odlaska u trgovinu ili šetnje u parku.
- Dopustite im igru
“Za razliku od nadziranih aktivnosti, slobodna igra uči djecu pregovarati, sklapati kompromise, stjecati prijatelje i komunicirati, tvrdi Skenazy. “Kad im je uskraćena nestrukturirana igra, djeca ne mogu sazrijevati i naučiti se nositi s frustracijom ili strahom.”
Članak prevela i prilagodila:
Marina Roksandić
Izvor članka:
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
