Kad je projekt Making Caring Common sveučilišta Harvard objavio svoje izvješće: "Djeca koju namjeravamo odgajati: prave poruke koje odrasli šalju o vrijednostima",
mnogi roditelji i nastavnici, uključujući i mene, bili su iznenađeni kada su saznali da unatoč svim našim pričama o usađivanju karaktera i empatije, djeca mogu cijeniti akademski uspijeh i individualnu sreću više od brige za druge.
U izvješću su autori objasnili da vrijednosti djece odražava ono što vjeruju da odrasli cijene.
Nakon ovih obeshrabrujućih rezultata istraživanja, Making Caring Common Project i Ashoka Empathy Initiative izradili su niz preporuka za podučavanje djece empatiji.
Empatija nadilazi sposobnost sagledavanja gledišta druge osobe,objasnio je u e-poruci Rick Weissbourd, suvoditelj projekta Making Caring Common ističe da prodavači, političari,glumci i marketinški stručnjaci mogu koristiti ovu vrstu perspektive da bi postigli vlastite profesionalne ciljeve.
Prevaranti i mučitelji koriste ovu sposobnost da manipuliraju svojim žrtvama za osobnu korist.
Kako bi bila istinski empatična, djeca trebaju naučiti više od jednostavnog sagledavanja perspektive; moraju znati cijeniti, poštivati i razumijeti tuđe stavove, čak i kada se sa njima ne slažu. Empatija je, tvrdi g. Weissbourd, funkcija suosjećanja i gledanja iz perspektive druge osobe, te je ključ za spriječavanje zlostavljanja i drugih oblika okrutnosti.
U tu svrhu,projekt nudi ovih pet prijedloga za razvoj empatije kod djece: 1. Suosjećajte sa svojim djetetom i budite uzor kako osjećati suosjećanje za druge. Djeca razvijaju te kvalitete gledajući nas i doživljavajući našu empatiju prema njima. Kada pokažemo da doista poznajemo svoju djecu razumjevanjem i reagiranjem na njihove emocionalne potrebe, pokazujući interes i uključenost u njihove živote te poštujući njihovu osobnost, ona se osjećaju cijenjenima a djeca koja se osjećaju vrijednima vjerojatnije će cijeniti druge i pokazivati poštovanje potrebama drugih. Kada se prema drugim ljudima ponašamo kao da su nam važni, naša djeca to primjećuju i vjerovatnije će oponašati naše postupke brige i suosjećanja. 2. Učinite brigu za druge prioritetom i postavite visok etička očekivanja. Djeca trebaju znati da empatiju ne izražavamo samo riječima, nego da pokazujemo brigu i suosjećanje u svakodnevnom životu. Umjesto da kažete "Najvažnije je da si sretan" probajte: "Najvažnije je da si ljubazan i da si sretan". Dajte prioritet brizi kada govorite o drugima i pomozite svom djetetu da shvati da se svijet ne vrti oko njih i njihovih potreba. 3. Omogućite djeci priliku za vježbanje. Empatija, ako i druge emocionalne vještine, zahtjeva ponavljanje da bi postala usađena. Održavajte obiteljske sastanke i uključite djecu izazivajući ih da slušaju i poštuju tuđe perspektive. Pitajte djecu o sukobima u školi i pomozite da razmisle o iskustvima svojih kolega. Ako je drugo dijete nepopularno ili ima društvenih problema, razgovarajte o tome kako se dijete osjeća u vezi sa tom situacijom i pitajte svoje dijete kako bi ono moglo pomoći. 4. Proširite djetetov krug briga. Djeci nije teško suosjećati sa svojom užom obitelji i bliskim prijateljima,ali može biti pravi izazov razumijeti i osjećati ljude izvan tog kruga. Možete pomoći svom djetetu da proširi krug "slušanjem i odmicanjem"; pažljivo slušajući određenu osobu a zatim se "odmaknuti" da bi sagledali to što govori iz više perspektiva. Potaknite svoje dijete da govori i nagađa o osjećajima ljudi koji su posebno ranjivi ili u potrebi. Razgovarajte o tome kako bi se tim ljudima moglo pomoći i utješiti ih. 5. Pomozite djeci da razviju samokontrolu i učinkovito upravljaju osjećajima. Čak i kada djeca osjećaju empatiju prema drugima, društveni pritisci i predrasude mogu blokirati njihovu sposobnost da izraze svoju zabrinutost. Kada su djeca ljuta jedno na drugo zbog neke uvrede, na primjer, za njih može biti pravi izazov uključiti svoj osjećaj empatije. Potaknite ih da imenuju te predrasude i stereotipe, te da govore o svojoj ljutnji, zavisti, sramu i drugim negativnim emocijama. Modelirajte rješavanje sukoba i kontrolu ljutnje u svojim postupcima i dopustite svojoj djeci da vas vide kako prolazite kroz izazovne osjećaje u vlastitom životu. Učitelji će vam reći da učionica puna empatične djece funkcionira puno bolje nego ona ispunjena čak i najsretnijom skupinom djece koja služe sama sebi. Slično tome, obiteljski život skladniji je kada kada braća i sestre suosjećaju jedni za druge i kada mogu staviti potrebe drugih ispred individualne sreće. Ako učionica ili obitelj puna brižne djece stvaraju mirnije i suradničko okruženje za učenje, zamislite samo što bismo mogli postići u svijetu nastanjenim takvom djecom. Prijevod: Indira Helbert Original članka: http://parenting.blogs.nytimes.com/2014/09/04/teaching-children-empathy/?ref=education *Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka. Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču! Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun IBAN:HR7423400091110711462 ISKRA waldorfska inicijativa Antuna Matije Reljkovića 31000 Osijek ili skeniranjem barkoda te unosom željenog iznosa.
