Imamo krizu.
Za mene je bilo šokantno otkriti da naša djeca odrastaju u osobe koje su puno manje brižne i suosjećajne od svih prethodnih generacija. I iako tehnologija nije sama kriva, neporecivo je da je ona glavni činitelj pada suosjećanja u društvu.
Kako smo došli do toga? Kako to možemo popraviti?
Dr. Michele Borba nudi neke ključne uvide i odgovore u njezinoj izvanrednoj knjizi, “UnSelfie: Zašto suosjećajna djeca uspijevaju u svijetu u kojem se svako brine samo za sebe”.
Jedan od snažnijih dokaza koje ona predstavlja je istraživanje na Sveučilištu u Michigan-u koje govori o tome kako su današnji studenti 40 posto manje suosjećajni kada se usporede sa njihovim vršnjacima od prije 30 godina. Odgojni psiholog i stručnjak za roditeljstvo, Dr. Michele Borba, vidi ove loše trendove u usponu zlostavljanja u školama i ogromnoj popularnosti selfija, uz druge kulturne pojave.
Kada su ju pitali koliko od toga se može vidjeti u djeci i adolescentima koji su ovisni o pametnim telefonima i drugim zaslonima, njezin odgovor nije šokirao puno roditelja.
“Naša djeca su postala dosta ovisni o tehnologiji oko 2000-te godine. Teško je biti suosjećajan i osjećati kako se drugi ljudi osjećaju, ako ne možeš shvatiti njihove osjećaje. Ne možeš naučiti kako biti osjećajan dok si okrenut prema zaslonu. Ne možeš naučiti osjećaje korištenjem emotikona.”
Osim učinka ovisne tehnologije, Dr. Michele Borba pričala je i o drugim trendovima koji pokreću takozvani “Selfi sindrom”, uključujući i:
- Uspon kulture poznatih osoba
- Natjecanje u boljem odgoju
- Prenaglašenost na ispitima u školama
- Materijalizam
- Nestanak igranja izvan kuće
Kako roditelji mogu poticati više suosjećanja? U vezi tehnologije, roditelji bi trebali postavljati ograničenja, učiti djecu kako sami mogu upravljati svojim navikama kada su na internetu, te razgovarati s njima o tome kako biti dobar internetski građanin.
Nađite načine da maknete djecu od njihovih naprava i da se druže s ljudima. Umjesto da se dopisuju sa prijateljima i rodbinom, zar ne bi bilo bolje da ih nazovu ili čak da razgovaraju uživo?
“Djeca su se navikla više gledati dolje, nego gore,” kaže Dr. Michele Borba. “Ne učiš suosjećanje i direktno povezivanje s drugima, ako gledaš dolje u svoj mobitel i dopisuješ se.”
Zašto je suosjećanje toliko bitno? Pa, kao prvo, to je ispravno. Mi bismo svi trebali biti brižljiviji i suosjećajniji prema drugim ljudima. Također, dokazano je da djeca koja su suosjećajnija su sretnija i imaju manje sukoba.
Zapravo, Dr. Michele Borba i drugi stručnjaci kažu da suosjećanje je čak najbitnija vještina za adolescente kako bi naučili kako napredovati u 21. stoljeću.
Trebamo biti zahvalni što je ljudima prirodno da budu suosjećajni. To je svojstvo koje nas čini različitima od životinja i to svojstvo djeca i adolescenti mogu naučiti. Učenje djece da budu suosjećajni može biti dosta lijepo, ali ponekad i iscrpljujuće. Potrebno je puno posla kako bi odgojili dijete koje se brine za druge ljude.
Kao što nema prečice kod odgajanja, tako je nema i kod učenja suosjećanja. Treba se potpuno predati. Preporučio bi da se nađe dobra ravnoteža kada je u pitanju tehnologija.
Izvor članka:
Članak preveo i prilagodio:
Ivan Bogdanović
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.