Tijekom mojih ranih tinejdžerskih godina, moj tata je izveo mene, mog najboljeg prijatelja i našeg susjeda na mukotrpni izlet od Yosemite Valley u Kaliforniji, preko Half Dome te sve do planine Clouds Rest i natrag.
Do drugog dana, na pola puta do Clouds Rest, na klimavim nogama i opkoljeni komarcima, konačno smo se pobunili. Nas troje smo jasno dali do znanja mome ocu da smo gotovi. Nitko od nas nije čuo za Clouds Rest te nitko od nas nije imao snage vidjeti vrh.
„U redu, razumijem“, sjećam se da je tata rekao. „Vi ostanite ovdje. Erik, idemo.“
Raspravljanje nije imalo smisla. Danas mi je jedino sjećanje na vrhu Clouds Rest plavo nebo koje sam vidio ravno na svojim leđima, dahćući i moleći se za brzu smrt. Kasnije, naravno, planinarenje sam opisao kao epsku pobjedu tinejdžera nad prirodom, a vjerujem da me upravo zbog toga tata tjerao da to i učinim.
Bio on svjestan toga ili ne, moj tata je ipak bio veliki vjernik u koncept otpornosti, odnosno sposobnost da se suočite sa izazovom, rizikom ili zaprekom te isto uspijete prebroditi uz određenu mjeru uspjeha. To je psihološki princip koji spaja optimizam, fleksibilnost, sposobnost rješavanja problema i motivaciju. Točnije, to je posao koji ste uspjeli odraditi uz čistu upornost, igra koju ste odigrali protiv daleko boljeg tima ili pak vrh planine zbog kojeg ste poželjeli zadaviti vlastitog oca. Tata je to nazvao „karakter“.
„Radi se o sposobnosti oporavka čak i kada vremena postanu teška, ali to implicira da jest samo o preživljavanju“, rekao je dr. Kenneth Ginsburg, pedijatar i autor knjige Američke akademije pedijatara Izgradnja otpornosti kod djece i tinejdžera. „Otporni ljudi ne samo da se oporavljaju, nego i napreduju u najboljim vremenima.“
Otpornost, bila fizička, mentalna, emocionalna ili financijska, nikada nije bila toliko bitna unutar našeg društva kao u posljednjih godinu i pol dana, no isto tako nikada nisam bio toliko odlučan tu sposobnost prenijeti svome sinu. On se možda neće penjati na planine, ali u životu će uvijek susresti neku katastrofu, razočarenje ili pandemiju na putu i ako se ne može „oporaviti“ od tih udaraca, život će mu biti stvarno jako težak.
Srećom, većina stručnjaka objašnjava kako je otpornost nešto što se može poticati i razvijati kod djece još u veoma mladoj dobi. Potrebno je samo izgraditi sigurne temelje, pronaći izazove i gledati djecu kako napreduju.
Izgradite stabilne i sigurne temelje
Stvaranje otpornosti kod djece ne odnosi se samo na bacanje djece u dubinu bazena kako bi vidjeli znaju li plivati, već je riječ o temelju potpore koji im morate pružati svaki dan.
„Imati odnos sa brižnim roditeljem daleko je najmoćniji zaštitni faktor za djecu“, rekla je Ann Masten, profesorica psihologije na Sveučilištu u Minnesoti, kao i pionir u proučavanju otpornosti kod djece.
Djeca trebaju osjetiti da imaju stabilne temelje u vlastitome domu prije nego što mogu početi riskirati i naučiti biti otporni na određene situacije. Ako dijete padne sa bicikla i odere kožu s lakta pri padu, najbolji način pomoći mu da se oporavi jest osigurati da je voljeno bez obzira na sve.
Dr. Masten je naglasila kako otpornost nije toliko specifična osobina, koliko je zapravo mreža preklapanja različitih karakteristika, poput fleksibilnosti, samopouzdanja, društvene potpore, zdravstvene skrbi i školovanja. Ipak, najvažnije je da se djeca osjećaju sigurno i podržano jer da bi prebrodili oluju, potrebno je čvrsto sklonište.
Modeli ponašanja za Vaše dijete
Dio podučavanja Vašeg djeteta da bude otporno podrazumijeva i da sami projicirate otpornost.
„U avionu ste i prisutna je turbulencija, ali nećete gledati tipa pored sebe koji je histeričan“, rekao je dr. Ginsburg. „Pogledate stujardese da vidite poslužuju li još uvijek mješavinu grickalica.“
Gubljenje živaca kada dijete odbija ići spavati, razbije čajnik Vaše bake ili ujutro ne može izaći iz vrata, samo mu govori da je sasvim korisno imati takvu reakciju kada nešto pođe po zlu.
Može biti teško, pogotovo kada znate da se on loše ponaša, ali reguliranje Vaših emocija uči dijete da zapravo treba napraviti isto.
„Uvijek proučavajte kako sami rješavate određene probleme“, rekla je dr. Masten. „Što roditelji rade kada se uzrujaju, njihova djeca to promatraju.“
U potpunosti iskoristite male izazove
Ako stavite riječ „otpornost“ na poster, vjerojatno bi bila ispod fotografije na kojoj se netko penje na planinu, gasi šumski požar ili pak brine o pacijentima na Covid odjelu. Ipak, zapravo su ta mala razočarenja ili frustrirajući trenutci koji uistinu izgrađuju otpornost.
Recimo da Vaše dijete dođe kući sa jedinicom iz matematike, a Vi dobro znate da nije puno radio na tom zadatku. Umjesto da jasno kažete kako smatrate da je lijen, usredotočite se na uzrok i posljedicu. Naime, nije učio te je stoga bio nepripremljen, no važno je uzeti u obzir što onda može napraviti kako bi bio bolji sljedeći put. Uzrok i posljedicu moguće je kontrolirati, a imati taj osjećaj kontrole ključan je element otpornosti.
Pomozite „protegnuti“ Vaše dijete
Jednom kada se dijete osjeća sigurno, podržano te ima dobar model otpornosti, vrijeme je za malo izazova.
Za Tylera Fisha, otpornost je delikatna ravnoteža između uspjeha i neuspjeha. Gospodin Fish radi za Outward Bord, tvrtku za obrazovanje na otvorenom, gdje pomaže u postavljanju obrazovnih prioriteta za različite skupine pojedinaca. Veteran tvrtke i bivši instruktor, rekao je kako je otpornost načelo koje im pomaže u promjeni života djece bez obzira na njihov prethodni život i pozadinu.
„Ne radi se samo o tome kako biti jak i snažan, to nije otpornost“, rekao je gospodin Fish. „Riječ je o obavljanju stvari i zadataka za koje niste sigurni da ih možete obaviti, posebice u radu sa drugim ljudima.“
Kada, na primjer, podučava veslanje kanuom, počinje upravo za stavljanjem djeteta u čamac kako bi se uvjerio hoće li dijete to shvatiti. Nakon toga, daje im uputstva i smjernice te dopušta da proba ponovo. Zatim ponavlja ciklus kako bi se omogućila ravnoteža uspjeha i neuspjeha. Isto vrijedi i za druge lekcije, poput sklapanja prijateljstva, timskog rada ili vodstva.
„Jedna od velikih vještina roditeljstva je znati kako izazvati, kada izazvati te koliko puta izazvati“, rekla je dr. Masten. „Ne postoji jedan pravi način za postizanje otpornosti, jednako kao što ne postoji jedan pravi način kako biti roditelj.“
Prije otprilike tri tjedna, imao sam savršenu priliku proučavati svog petogodišnjeg sina. Rezervirali smo kamp u Nacionalnom parku Rocky Mountain u Coloradu otprilike četiri milje dalje od početka staze. Razmišljao sam o svome ocu i onome kako sam se osjećao nakon ona dva dana na stazi.
Kada smo stigli, saznali smo kako će tijekom sljedećih 48 sati biti prisutne jake grmljavinske oluje i pljuskovi, kao i upozorenje od moguće poplave. Sukladno tome, mogli bismo se provlačiti satima kroz kišu, postaviti jadan kamp te drhtati u šatoru da se ugrijemo – fantastična prilika za izgradnju otpornosti!
Ipak, podsjetila me moja žena kako su ta dragocjena putovanja moje mladosti bila dok sam još bio tinejdžer. Naš sin samo želi biti na odmoru sa svojim roditeljima. Stoga smo otkazali planinarenje, otišli u zoološki vrt te proveli noć u lijepom hotelu gledajući film o superherojima. Sačuvat ćemo smrtni marš pod pljuskom za neki drugi put jer, čini se, podučavanje otpornosti ima svoje granice.
Izvor: https://www.nytimes.com/2021/09/01/parenting/raising-resilient-kids.html
Prevela i prilagodila: Martina Glumac