pexels-lstan-5199930.jpg
Brush Brush
Homepage / Portal / Trebali li život snimati ili ga živjeti?

Trebali li život snimati ili ga živjeti?


Nedavni članak u The New York Timesu istražuje eksplozivan val snimanja događaja pamentnim telefonima,od onih najsmislenijih do onih najtrivijalnijih.

Svatko je,ili želi biti,zvijezda vlastitog života,a želje je snimiti svaki trenutak koji se smatra smislenim. Mikrozvijezde You Tubea imaju selfie videozapise koji postaju viralni od nekoliko sati, poput ,nedavnog,novinara Scotta Welsha koji je snimio unutrašnjost svog leta Jet Bluea dok su maske sa kisikom padale zbog mehaničkog kvara. Ako se suočavate sa smrću, zašto ne podijelite svoje poslijednje trenutke sa onima koje ostavljate iza sebe?

Postoji strana toga koja ima smisla; svi smo važni, naši su životi važni i želimo da budu viđeni, podijeljeni i cijenjeni. Ali postoji  i druga strana koja dovodi do odvajanja trenutaka.

Zaboravljaju li ljudi biti prisutni u trenutku,raspršuju li svoj fokus gledajući život kroz ekran? Trebate li živjeti svoj život ili ga živjeti da ga drugi vide?

Međutim,zanimljivo je da je sve to počelo prije revolucije mobilnih telefona. Nešto se dogodilo između privatnog dnevnika koji smo držali zaključanog u našoj ladici i prijenosne video kamere. Na primjer, u lipnju 2001. vodio sam grupu bivših učenika iz Darthmouta na krstarenje, kako bi vidjeli potpunu pomračinu Sunca u Africi. Na brodu je bila i gomila "zaljubljenika u pomračine"( ljudi koji obilaze svijet tražeći pomračine), jednom kada je vidite shvatićete zašto. Potpuna pomračina Sunca duboko je dirljivo iskustvo koje budi iskonsku povezanost sa prirodom,povezujući nas sa nečim većim i doista nevjerovatnim u svijetu. Potrebna je potpuna predanost  i usredotočenost svih osjetila. Ipak, kako se približavala, paluba broda postala je more kamera i stativa,dok su se deseci ljudi spremali fotografirati i snimati četiri minute dug događaj.

Umjesto da se u potpunosti uključe u ovaj najspektakularniji prirodni fenomen, ljudi su ga odlučili gledati iza svojih kamera. Bio sam šokiran. Na brodu su bili profesionalni fotografi i namjeravali su prodati/pokloniti slike ali ljudi su svejedno željeli snimiti svoje slike i videozapise, čak i ako neće biti ni upola tako dobre. 

Bio sam na dvije druge pomračine i uvijek ista stvar. Leća kamere je oko kroz koje odabiru vidjeti stvarnost, bez potpunog osobnog angažmana.

Ono što su mobilni telefoni i društveni mediji učinili jest da je arhiviranje i dijeljenje slika nevjerovatno lakio i učinkovito. Doseg je mnogo širi a zadovoljstvo (koliko "lajkova" fotka ili video dobije) je kvantitativno. Životi postaju zajednički društveni događaj.

Sad, postoji strana ovoga koja je u redu,naravno. Slavimo značajne trenutke i želimo ih podijeliti s onima do kojih nam je stalo. Problem nastaje kada prestanemo u potpunosti sudjelovati u trenutku jer imamo potrebu da ga zabilježimo. Conan O´Brien se, na primjer, požalio da više ne vidi ljudska lica kada nastupa. "Sve što vidim je more iPada", rekao je. 

Neke slavne osobe zabranjuju osobne telefone tijekom vjenčanja. Nick Denton, direktor Gawkera, rekao je svojim gostima "možete se pobrinuti za svoju virtualnu prisutnost i svoje pratitelje na Twitteru i Instagramu...slijedeći dan".


To možemo proširiti na držanje predavanja pomoću Powerpointa ili Keynotea, kao što mogu potvrditi iz osobnog iskustva. Čim se pojavi osvjetljeni zaslon, oči se pomaknu u tom smjeru i govornik postaje šuplji glas. Izravan angažman tada nije moguć. Zato te tehnologije koristim samo minimalno, da bih prikazao slike i grafikone ili ostavio smislene citate.

Bez pokušaja da zvuči previše nostalgično (ali zvuči), ne postoji ništa poput kontakta oči u oči ili dijeljenja iskustva kroz pravi čin sudjelovanja u razgovoru s prijateljima i obitelji. Napravice su,naravno, sjajne ali one ne bi trebale definirati način na koji živimo-samo ga nadopunjavati.


Prijevod: Indira Helbet

Original članka:  http://www.npr.org/sections/13.7/2014/10/01/352915256/should-we-live-life-or-capture-it?utm_source=facebook.com&utm_medium=social&utm_campaign=npr&utm_term=nprnews&utm_content=202401

*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka.



Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!


Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun 


IBAN:HR7423400091110711462


ISKRA waldorfska inicijativa


Antuna Matije Reljkovića 


31000 Osijek


ili skeniranjem barkoda


te unosom željenog iznosa.



17 May 2024

You could be interested...