Laganje se često svrstava među glavne prijestupe u vezi; svi mrzimo da nam se laže i svi znamo da ne bismo trebali lagati. No, koliko god mrzili to priznati, svi to činimo na ovaj ili onaj način. A djeca su jedni od najvećih prijestupnika. Čini se da su rođeni govoreći: „Nisam to učinio!“
Brojni su razlozi zašto djeca lažu, od razvoja do naučenog ponašanja. Ali, jedno je sigurno; često nije tako namjerno kao što odrasli misle.
Zašto djeca lažu?
- Djeca su konkretni mislioci. Postoje mnoge sive zone u spektru laganja, uključujući male laži kako bi se izbjeglo povrjeđivanje nečijih osjećaja i laži propusta. Naravno, postoje laži tipa „uhvaćeni s rukom u tegli s keksima, ali još uvijek pokušavate okriviti svog brata“ koje su očite, ali većina laži je manje takva. Neke se laži jednostavno prihvaćaju, čak i potiču (tj. pozivanje imaginarnog prijatelja na večeru), a neke laži naiđu na veliku reakciju. Za djecu koja su konkretni mislioci, ove nijanse otežavaju učenje što je u redu, a što nije u redu kada je u pitanju laganje.
- Djeca primaju različite poruke. Osim činjenice da djeca tek uče društvene norme, koje su nevjerojatno komplicirane, svijet (uključujući roditelje) često modelira malo iskrivljavanje istina (tj. „Ovo je sjajan dar; nitko nikad ne može imati previše čarapa!“). Zapravo, mnogo puta djecu ušutkaju jer su previše iskrena (primjerice, „Moja je mama rekla da ne voli tvoje lazanje.“). A televizijske emisije i filmovi vrlo često prikazuju glavne likove kako spletkare i spletkare, a nemaju mnogo posljedica. Zapravo, snimka smijeha obično čini da se nepošteno ponašanje čini smiješnim, a ne neprikladnim.
- Djeca ne razumiju da je stvarnost fiksna. Jeste li se ikada nadali da možete promijeniti nešto samo ako tako želite? Djeca se samo da se tome nadaju, već vjeruju da je to mogućnost. Otprilike do sedme ili osme godine života djeca često ne vide jasnu granicu između stvarnosti i fantazije i ne znaju da je stvarnost trajno fiksirana. Oni misle da pusta želja stvarno djeluje. Vjeruju u superheroje, jednoroge i njihovu sposobnost da mijenjaju činjenice. Dakle, kada kažu da to nisu učinili, ono što misle jest da bi željeli da to nisu učinili i pokušavaju to učiniti istinitim.
- Sve je to dio mašte i eksperimentiranja. Mala djeca s aktivnom maštom zapravo razvijaju svoje kognitivne sposobnosti. No, maštovita igra ili igra pretvaranja zahtjeva određeno odbacivanje istine. Jedan od razloga zašto djeca lažu je taj što se upuštaju u maštovitu igru kada govore ili čine nešto što nije iskreno. Da stvar bude složenija, jedan od važnih zadataka djetinjstva je pomaknuti granice, ispitati vode, vidjeti što se može, a što ne može učiniti (tj. „Zašto ne mogu letjeti ako skočim s vrha drveta?“ i „Što će se dogoditi ako za to okrivim mačku?“). Iako to može biti vrlo frustrirajuće, pomaže djeci da uče o svijetu i sebi, kao i da razviju važne društvene vještine.
Roditeljski savjeti: Što možete učiniti u vezi s dječjim lažima?
Samo zato što je laganje složeno, ne znači da ne možete ili ne biste trebali na to obratiti pažnju. Način na koji vi i svijet reagirate na njihovo izvrtanje istine je način na koji će djeca naučiti o poštenju. Evo nekoliko roditeljskih savjeta koji će vam pomoći da odgovorite na laganje, a da ne korite djecu što rade ono što je uglavnom tipičan dio odrastanja.
- Definirajte poštenje. Provedite vrijeme razgovarajući o iskrenosti i što znači utjecati na ponašanje djeteta. Istaknite primjere u knjigama, stvarnom životu i njihovom ponašanju. Ako je vaša kći pogriješila, ali je rekla istinu, nagradite djetetovu iskrenost.
- Razlikujte fantaziju od stvarnosti. To ne znači umanjiti fantaziju; to jednostavno znači pomoći djeci da počnu razlikovati fantaziju od stvarnosti. Otprilike u dobi od četiri ili pet godina, djeca su kognitivno sposobnija razmišljati o tome. Ne morate otkrivati pravu Zubić vilu, ali kada gledate zajedničku predstavu ili vaše dijete provede poslijepodne pretvarajući se da je pas, možete to iskoristiti kao priliku za razgovor o tome što je stvarno, što nije stvarno i kako razlikovati.
- Saznajte zašto. Kažnjavanje djeteta za laž bez razumijevanja zašto je to učinilo je neučinkovito. Ovisno o dobi vašeg djeteta, nejasne linije stvarnosti, pusta želja, eksperimentiranje s granicama ili sve gore navedeno mogu biti razlozi zašto djeca lažu. Slanje djece u njihovu sobu neće im pomoći da shvate što je pošlo po zlu ili kako da isprave svoje ponašanje. Međutim, postoje učinkoviti načini da disciplinirate i naučite svoju djecu ako lažu. Često su prirodne posljedice (primjerice, dijete laže prijatelju, prijatelj je ljut i ne želi se igrati) i možda mali razgovor najbolja i jedina potrebna kazna.
- Objasnite laži. Razgovarajte o trenutcima kada mislite da je u redu lagati (ako uopće), kao na primjer, kada dobijete dar koji vam se ne sviđa ili da bi se netko osjećao bolje. Ako lažete pred svojom djecom (potrudite se da to ne činite), obratite pažnju na laž i objasnite svoje razloge. To uključuje stvari poput laganja o dobi vašeg djeteta kako biste dobili kartu s popustom i govorenja susjedima da ste zauzeti zbog zabave u četvrti, a vi zapravo samo ostajete kod kuće i gledate film. Znajte da će obrazloženje koje date poslužiti kao lekcija vašoj djeci. Ako ne želite da vaša djeca lažu iz tih razloga, ne biste ni vi trebali.
- Budite uzor. I u dobru i u zlu uzor smo našoj djeci. Ako vi lažete, i oni će. Ako varate, i oni će. Ako govorite istinu čak i kad je teško, i oni će.
- Opustite se i znajte da dugoročno to vjerojatno nije ništa strašno. Na kraju, osim ako djeca ne nastave lagati više puta o značajnim stvarima nakon 12. godine, znajte da to vjerojatno neće postati ozbiljan problem u ponašanju djeteta. Nastavite poučavati, modelirati i nagrađivati pošteno ponašanje i oni će shvatiti. Nekoliko pasa bi moglo pojesti domaću zadaću u međuvremenu, ali djeca će s vremenom naučiti razlikuizmeđu istine i laži i razumjeti komplicirana društvena pravila oko njih.
Prevela i prilagodila: Ana Čičković