Kao pedijatrijski terapeut, pozivam roditelje, učitelje i vlade da zabrane upotrebu svih prijenosnih uređaja djeci ispod 12 godina starosti.

Američka akademija pedijatrije i Kadandska pedijatrijska zajednica kažu da bebe u dobi od 0-2 godine starosti ne bi trebala biti izložena tehnologiji, od 3. do 5. godine bi trebalo ograničiti do jedan sat dnevno, 6-18 godina ograničiti na 2 sata dnevno (AAP 2001/13, CPS 2010). Djeca i mladi koriste 4 do 5 puta više vremena koristeći tehnologiju nego je preporučeno, s ozbiljnim i često po život opasnim posljedicama (Kaiser Foundation 2010, Active Healthy Kids Canada 2012). Prijenosni uređaji (mobiteli, tableti, videoigrice) su drastično povećali pristupačnost i korištenje tehnologije, osobito od strane vrlo mlade djece (Common Sense Media, 2013). Kao pedijatrijski terapeut, pozivam na roditelje, učitelje i vlade da zabrane upotrebu svih prijenosnih uređaja djeci mlađoj od 12 godina. U ovom članku je navedeno 10 razloga za zabranu po uzoru na neka provedena istraživanja. Molimo vas da posjetite zonein.ca kako bi pogledali Zone’in informativni članak o citiranim istraživanjima.

1. Nagli rast mozga

Između 0 i 2 godine, mozak bebe se poveća za 3 puta, i nastavlja se razvijati do 21 godine (Christakis 2011). Rani razvoj mozga određen je utjecajima iz okoline ili njihovim nedostatkom. Ispostavilo se da je stimulacija mozga u razvoju uzrokovana pretjeranom izloženošću tehnologijama (mobiteli, internet, tableti, TV) povezana s deficitom pažnje i izvršnih funkcija, kognitivnom usporenošću, narušenim sposobnostima učenja, povećanom impulzivnošću i smanjenom sposobnosti samoreguliranja, npr. izljevi bijesa (Small 2008, Pagini 2010).

2. Zaostatak u razvoju

Uporaba tehnologije ograničava pokrete, što može dovesti do zaostatka u razvoju. Jedno od troje djece danas kreću u školu razvojno u zaostatku, što negativno utječe na njihovu pismenost i školsku uspješnosti (HELP EDI Maps 2013). Pokreti pospješuju pozornost i sposobnost učenja (Ratej 2008). Uporaba tehnologije u djece mlađe od 12 godina šteti razvoju i učenju (Rowan 2010.).

3. Epidemija pretilosti

Uporaba televizije i videoigrica korelira s povećanom pretilosti (Tremblay 2005). Djeca kojoj su dostupni elektronički uređaji u njihovim sobama su 30% više pretili (Feng 2011). Jedno od četvero kanadske i jedno od troje američke djece su pretili (Tremblay 2011). 30% pretile djece će razviti dijabetes, a pretili pojedinci su pod većim rizikom od rano nastupajućih moždanih i srčanih udara, te se tako drastično smanjuje životni vijek (Center for Disease Control and Prevention 2010). Uglavnom zbog pretilosti, djeca 21. stoljeća mogla bi biti prva generacija od kojih mnogi neće nadživjeti svoje roditelje (prof. Andrew Prentice, BBC News 2002).

4. Manjak sna

60% roditelja ne nadzire dječje korištenje tehnologije i 75% djece je dozvoljena uporaba tehnologije u njihovim sobama (Kaiser Foundation 2010). 75% djece u dobi od 9 i 10 godina imaju manjak sna do te razine da im to uvelike utječe na njihove ocjene (Boston College 2012).

5. Psihičke bolesti

Prekomjerno korištenje tehnologije povezano je kao uzročni čimbenik u povećanju stope depresije kod djece, kao i tjeskobe, poremećaja povezanosti, manjka pozornosti, autizma, bipolarnog poremećaja, psihoze i problematičnog ponašanja djece (Sveučilište Bristol 2010, Mentzoni 2011, Shin 2011, Liberatore 2011, Robinson 2008). Jedno od šest kanadske djece ima dijagnosticiranu psihičku bolest, od kojih mnogi piju jake lijekove u sklopu propisane terapije (Waddell 2007).

6. Agresija

Nasilni medijski sadržaji mogu prouzročiti agresiju kod djece (Anderson, 2007). Mlada djeca su sve više izložena porastu slučajeva fizičkog i seksualnog nasilja u današnjim medijima. „Grand Theft Auto V“ portretira izričit seksualni odnos, ubojstvo, silovanje, mučenje i nasilje, kao i mnogi filmovi i televizijske serije. SAD je kategorizirao medijsko nasilje kao ugroza za javno zdravstvo zbog mogućeg utjecaja na dječju agresiju (Huesmann 2007). Mediji izvješćuju o povećanoj uporabi sredstava vezivanja i izolacijskih soba za djecu koja pokazuju nekontroliranu agresiju.

7. Digitalna demencija

Medijski sadržaji mogu pridonijeti deficitu pozornosti, kao i smanjenoj koncentraciji i pamćenju, zbog moždanih neuronskih puteva koji vode do čeonog režnja (Christakis 2004, Small 2008). Djeca koja se ne mogu fokusirati ne mogu niti učiti.

8. Ovisnosti

Dok se roditelji sve više i više vežu za tehnologiju, udaljavaju se od svoje djece. U odsutnosti bliskosti s roditeljima, zapuštena djeca mogu se navući na uređaje, što može dovesti do ovisnosti (Rowan 2010). Jedno od 11 djece u dobi od 8 do 18 godina je ovisno o tehnologiji (Gentile 2009).

9. Emisija zračenjem

U svibnju 2011. godine Svjetska zdravstvena organizacija razvrstala je mobilne telefone (i druge bežične uređaje) kao rizik kategorije 2B (moguće kancerogeno) zbog emisije zračenja (WHO 2011). James McNamee iz Health Canada objavio je u listopadu 2011. godine upozorenje u kojem se navodi: „Djeca su osjetljivija na različite stvari za razliku od odraslih dok se njihov mozak i imunološki sustav još razvijaju, tako da ne možete reći da bi rizik bio jednak za mladu odraslu osobu kao i za dijete.” (Globe i Mail 2011). U prosincu 2013. dr. Anthony Miller s Fakulteta javnog zdravstva Sveučilišta u Torontu je preporučio da se na temelju novih istraživanja, radio-frekvencijska izloženost dobije novu klasifikaciju 2A (vjerojatno kancerogeno), a ne 2B (moguća kancerogeno). Američka pedijatrijska akademija zatražila je pregled emisija elektromagnetskog zračenja iz tehnoloških uređaja, navodeći tri razloga utjecaja na djecu (AAP 2013).

10. Neodrživost

Načini na koje se djeca odgajaju i obrazuju tehnologijom više nisu održivi (Rowan 2010). Djeca su naša budućnost, ali nema budućnosti za djecu koja pretjerano koriste tehnologiju. Timski pristup nužan je i hitan kako bi se smanjila uporaba tehnologije od strane djece. Pogledajte u nastavku dijaprojekcije na www.zonein.ca pod „Videos” da biste podijelili s drugima koji su zabrinuti zbog tehnologije koju djeca prekomjerno koriste.

Sljedeće smjernice za korištenje tehnologije od strane djece i mladih su sastavili Cris Rowan, pedijatar terapeut i autor knjige Virtual Child; dr. Andrew Doan, neuroznanstvenik i autor knjige Hooked on Games; i dr. Hilarie Cash, direktor reSTART Internet Addiction Recovery Program i autor knjige Video Games and Your Kids, uz doprinos od strane Američke akademije pedijatara i Kanadske pedijatrijske zajednice s ciljem ostvarivanja održive budućnosti svih mladih.

Autor: Cris Rowan, suradnik

Pedijatar terapeut, biolog, govornik, autor

Izvor: https://www.huffpost.com/entry/10-reasons-why-handheld-devices-should-be-banned_b_4899218

Preveo: Karlo Žeželj, volonter udruge ISKRA

Dokumenti