Common Core pristup čitanju je kao da rastavite molekulu na pojedinačne elemente. Jednom kada raskinete molekularne veze, gube se sva svojstva izvorne kemikalije. Tada imate vodik i kisik, nemate više vodu. - Alan Singer, suradnik                

Stalni čitatelji kolumni Huffington post-a znaju moj stav o promjeni nacionalnih Common Core standarda u protekle dvije godine. U početku sam se protivio tim standardima jer su uvedeni kao obvezujući, ali smatrao sam da bi mogli biti korisni kao nekakve smjernice. Međutim, kada su uz standarde nametnute i evaluacije sa visokim ulozima / high-stakes ocjenjivanje/stalne evaluacije i ocjenjivanje, kako učenika tako i profesora, moje protivljenje se pojačalo. Kao učitelj i edukator učitelja te kao roditelj i djed, bio sam ljut kada je nastavni plan i program izmijenjen, a nastava postala stalna priprema za ispit. U ovom članku izravno osporavam Common Core pristup učenju mlađe djece čitanju i starijih učenika shvaćanju kompleksnijeg štiva. Što više promatram Common Core pristup čitanju, to mi se više čini da je to paravan izdavačima kao što je Pearson da prodaju nove „Common Core“ udžbenike, radne bilježnice i online pakete programa za učenje.              

Djeca uče čitati na isti način na koji uče govoriti. Čitanje, kao i govor, društvena je aktivnost koja se najbolje uči uz pomoć okoline i odnosa s drugim ljudima. Djeca uče gledajući starije, pogotovo stariju djecu, kako čitaju. Uče čitati otkrivajući da se bitne stvari koje žele saznati nalaze u tim simbolima. Nauče čitati zbog zadovoljstva koje dolazi od otkrivanja novih stvari i od pohvala od roditelja, učitelja, braće, sestara i prijatelja za njihova postignuća. Nauče čitati zato što ih to čini u isto vrijeme dijelom zajednice, ali i zato što postaju samostalniji, odrasliji. Djeca uče čitati zato što im to pruža jedno privatno mjesto koje mogu posjetiti te, na kraju krajeva, nauče voljeti čitanje zato što im omogućuje da istražuju neviđene svjetove. Ako čitate ovaj blog, uvjeren sam da je to način na koji ste naučili čitati.              

Podsjetio sam se procesa učenja čitanja prošlog svibnja promatrajući svoju devetogodišnju unuku Sadie, koja pohađa četvrti razred, kako sjedi sklupčana s knjigom u naslonjaču u obiteljskoj dnevnoj sobi te čita roman „Srce od tinte“ (eng. Inkheart). Njena majka i njeni tetak i tetka također su naučili čitati na taj način i svi vole čitati sada kao odrasli ljudi.              

Dio Sadieinog zadovoljstva proizlazio je iz toga što je čitala „Srce od tinte“ sa svojom čitateljskom grupom u školi te su učenici iz grupe bili zaokupljeni uspoređivanjem svojih utisaka i karakterizacija likova te razgovarajući jedni s drugima o odsutnosti autora u knjizi i o tekstu. Ta knjiga bila je dobar odabir zbog mnoštva tehničkih razloga. Prema Scholastic izdavačima, napisana je za razinu četiri godine i devet mjeseci (4.9) i ima razinu leksike ili složenosti 780 što je prikladno za snažne čitače u 4. razredu. Međutim, još  bitnije za ove devetogodišnjake, ova knjiga je odličan odabir zato što je glavni lik 12-ogodišnja curica imena Meggie s kojom se mogu poistovjetiti, što im omogućuje da sebe zamisle u knjizi.              

Naravno, djeca su mogla čitati „Srce od tinte“ zajedno zato što je svibanj i završili su sa travanjskim Common Core provjerama znanja koju su oduzele prethodne mjesece škole kroz konstantne i ponavljajuće pripreme za ispit i testiranje. Nasreću, Common Core nije uspio uništiti ljubav prema čitanju za Sadie i njezine prijatelje, ali ne mogu to reći za sve učenike u njezinom razredu, generaciji ili školi.              

Jedan dan pitao sam Sadie želi li gledati film „Srce od tinte“. Ispostavilo se da ga je već gledala. Tad je ušla u sat vremena dugo objašnjavanje zašto je knjiga bolja nego film te kako su u filmu i likovi i radnja, koju je ona zamislila u glavi, prikazani pogrešno jer su se razlikovali od onoga što je ona zamislila. To je bila jedna kompleksna analiza knjige kakvoj se nada svaki učitelj, roditelj ili u ovom slučaju, djed. Ne želim reći da djeca ne trebaju pomoć s čitanjem. To je dio onoga što znači biti u zajednici i u učionici. Svima nam treba pomoć. Treba nam poticaj. Treba nam pomoć da uvidimo poveznice. Često nam treba da nas netko malo pogurne kada postane teško. U edukativnom žargonu, to je teorija „Zona proksimalnog razvoja“ koju je predložio Lev Vygotsky početkom 20. stoljeća. Naime, to nije ono što Common Core čini. U uputama koje se baziraju na Common Core standardima, čitanje je mehanička aktivnost koja zanemaruje učenikovo zanimanje i interese te kao primarnu motivaciju za učenje postavlja dobar rezultat na ispitu. Kako bi povećao rezultate učenika, Common Core rastavlja čitanje na mnoštvo sastavnih dijelova vještina. Za 4. razred, Commone Core postavlja devet standarda za čitanje književnosti, deset standarda za čitanje informativnog teksta, dva standarda za temeljne vještine čitanja, šest standarda za usvajanje jezika, šest standarda za govor i slušanje, kao i standarde za „Raspon, kvalitetu i složenost“ (eng. Range, Quality and Complexity standards). Uvođenjem standarda izgubljene su, ako ne i potpuno nestale, kvalitete kao što su mašta, razmjena misli, kreativnost, razmišljanje i najvažnije, užitak. Postavljanje pitanja i razgovor postoje kao aktivnosti, ali nisu naglašeni kao srž razumijevanja.   Common Core pristup čitanju je kao da se molekula rastavi na zasebne elemente. Međutim, kao što svaki profesor kemije i fizike može objasniti: Jednom kada raskinete molekularne veze koje spajaju atome, gube se sva svojstva izvornog spoja. Tada imate vodik i kisik, nemate više vodu.  Primjenom Common Core-a učenici će možda naučiti vještine, ali neće naučiti voljeti čitati ili zaista razumjeti sofisticirano pisano štivo.

Prijevod: Katarina Matić

Original članka: https://www.huffpost.com/entry/common-core-and-the-death_b_6093362

*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!

Razvoj walodrfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun

IBAN: HR7423400091110711462

ISKRA waldorfska inicijativa

Antuna Matije Reljkovića 14

31000 Osijek 

ili skeniranjem bar koda

te unosom željenog iznosa.