Kada tehnologija postaje previše raširena u obrazovanju? Među školskim upravama prevladava uvjerenje da tehnološke inovacije poboljšavaju obrazovanje pružajući učenicima personaliziranu pozornost i tehnološku pismenost. Zbog toga su škole s oduševljenjem povećale prisutnost interneta i uređaja koji mu imaju pristup. Kao učenik trećeg razreda srednje škole, posvuda vidim znakove ovog pritiska.
Internet je postao sveprisutan u učionicama diljem SAD-a; gotovo 100 % državnih škola imalo je pristup internetu 2005. godine u odnosu na samo 35 % 1994. godine. U državnim osnovnim i srednjim školama 2008. godine 98 % „računala u nastavne svrhe“ imalo je pristup webu, prema američkom Nacionalnom centru za obrazovnu statistiku.
U prošlosti je uobičajeno tehnološko sredstvo u školama bilo zajedničko stolno računalo. Međutim, nedavno su se istaknule inicijative „jedan-na-jedan“ - jedan uređaj za jednog učenika. Unutar tih programa svaki učenik dobiva uređaj na korištenje u obrazovne svrhe. Na primjer, škola Central Middle School u Hartfordu u Wisconsinu 2011. započela je program „jedan-na-jedan“, u sklopu kojeg je svaki učenik šestog razreda posudio prijenosno računalo. Program sada uključuje cijelu školu.
„Pretjerana tehnologija u preranoj dobi predstavlja ozbiljnu prijetnju nastavku osobnog obrazovanja.“
Programi „jedan-na-jedan“ također se provode u nižim razredima. Školski okrug u Auburnu u Maineu 2011. najavio je da će osigurati iPad tvrtke Apple svakom predškolcu, što je izazvalo široku medijsku pozornost.
Ujedinjeni školski okrug Los Angelesa, drugi po veličini u SAD-u, započeo je prošle godine s kontroverznom inicijativom vrijednom milijardu dolara, čiji je cilj osigurati iPad svakom učeniku u okrugu. Slična inicijativa „jedan-na-jedan“ u državnim školama u Greenwichu u Connecticutu uključuje davanje osobnih uređaja svim učenicima do školske godine 2015./2016.; dvije osnovne škole već su dobile 800 uređaja.
Međutim, žurba da se obrazovna tehnologija proširi, da postane napredna ili „progresivna“, postigla je rezultate koji ne samo da mogu biti beskorisni, već mogu štetiti cilju pomaganja u obrazovanju učenika.
Čini se da se širenje tehnologije u obrazovanju temelji na ideji da može biti od koristi na svim razinama obrazovnog sustava.
Ipak, ovaj mentalitet „utrke za prihvaćanjem tehnologije“, pri čemu se više tehnologije u ranijoj dobi i razredima smatra boljom, zanemaruje suštinski različite obrazovne ciljeve za predškolsku djecu u odnosu na starije učenike.
Ovakve inicijative, posebice u nižim razredima, nagovještavaju budućnost u kojoj osobna sredstva beskonačnog ometanja i potencijalne opasnosti prožimaju same temelje obrazovanja. Prema novinama Los Angeles Times, učenici uključeni u losanđelasku inicijativu „jedan-na-jedan“ uspjeli su zaobići sigurnosne značajke za pregledavanje interneta bez ograničenja.
Predškola je vrijeme kada djeca razvijaju osobne odnose s odgajateljima i druže se s drugom djecom. Zaslon ne nudi niti jednu od ovih prednosti; zapravo ih sprječava.
Moguće je da obrazovne institucije provode ove skupe planove jer smatraju da to njihove škole čini privlačnijima potencijalnim obiteljima. Ipak, pretjerana tehnologija u preranoj dobi predstavlja ozbiljnu prijetnju nastavku osobnog obrazovanja.
Neka vrsta tehnologije svakako ima mjesto u učionici, ali ne bi trebala biti toliko raširena da djeca koja tek uče čitati imaju pristup alatima koji se povezuju sa srednjoškolcima ili studentima.
Na primjer, u drugom razredu osnovne škole velik sam dio godine proveo učeći matematiku za računalom. Iako je to bio pokušaj da mi se omogući učenje naprednijeg gradiva, otkrio sam da je bezumno zbrajanje brojeva i upisivanje odgovora previše monotono da bih zadržao entuzijazam za predmetom koji sam prije volio. Nedostajala mi je potpora i interakcija s učiteljem.
Iako su aplikacije na uređajima poput iPada zasigurno interaktivnije nego što su bile na stolnom računalu u drugom razredu, načelo je i dalje isto: dobar rezultat ili „palac gore“ na zaslonu ne mogu pružiti istu razinu motivacije kao tradicionalni učitelj, posebno mlađim učenicima.
Čini se da čak i predvodnici na području tehnologije iz Silicijske doline shvaćaju da je učenje društvenih vještina i razvijanja ljudskih odnosa u osnovnoj školi daleko vrjednije od žurne tehnološke pismenosti.
Podružnica waldorfskih škola u Silicijskoj dolini (međunarodne udruge predškolskih, osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova) u potpunosti zabranjuje korištenje tehnologije učenicima do sedmog razreda, ali ipak je privukla djecu tehnoloških direktora, poput zaposlenika u Googleu, eBayu i Appleu, ističu novine The New York Times.
Budući da oni koji stvaraju budućnost tehnologije vjeruju da su olovke najkorisniji alati za djecu osnovnoškolske dobi, odgojno-obrazovni sustavi trebali bi preispitati uvođenje opsežnih tehnoloških promjena koje predstavljaju moguću prijetnju ključnim obrazovnim ciljevima.
Prijevod: Lorena Jerbić
Original članka: https://slate.com/technology/2013/12/creativity-is-rejected-teachers-and-bosses-dont-value-out-of-the-box-thinking.html
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj walodrfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića 14
31000 Osijek
ili skeniranjem bar koda
te unosom željenog iznosa.
