Nije nikakva tajna da su moja djeca kasno naučila čitati. Nikad nisam mogla shvatiti paničnu žurbu ka tome da djeca krenu čitati mnogo prije no što su spremna. Vjerujem da bi fokus u najranijim godinama trebao u potpunosti biti na učenju djece o njihovom odnosu sa svijetom u kojem žive. Taj odnos mogu naučiti samo aktivno, istraživanjem i otkrivanjem...
Napisala Jacqueline Koay
Majka petoro djece, ljubiteljica istraživanja po plaži
26.11.2014. 06:26h GMT
Zadnje uređeno 25.1.2015.
U svojoj knjizi Barefoot in the City (Bosonoga u gradu) opisala sam srž svojeg etosa i filozofije odgajanja djece. S iznimkom najstarijeg djeteta, moje četvoro djece školovalo se u britanskom obrazovnom sustavu, kako kod kuće u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako i u internacionalnim školama u Aziji. Gledajući iz današnje perspektive, za mene je najbolja stvar britanskog obrazovnog sustava to da mi dopušta fleksibilnost da budem uključena u ono što moje dijete uči. Kreativni kurikulum i strastveni učitelji također igraju veliku ulogu u inspiriranju moje djece da si sama stvaraju motivaciju, da budu intelektualno radoznala i da postanu izvrsni govornici.
Međutim, iako cijenim britanski obrazovni sustav i sve ono što je za moju djecu učinio, istina je da sam strastveni zagovornik waldorfske filozofije obrazovanja. Jednostavno zato što vjerujem u izreku Dalaj Lame koja kaže da “planetu ne treba više uspješnih ljudi”.
“Planetu ne treba više ‘uspješnih ljudi.’ Naš planet očajno treba više mirotvoraca, iscjelitelja, obnavljača, pripovjedača i ljubitelja svih vrsta. Treba ljude koji dobro žive tamo gdje jesu. Treba ljude s moralnom hrabrošću koji su voljni pridružiti se borbi da se svijet učini naseljivim i humanim i te vrijednosti nemaju mnogo veze s uspjehom kako ga definira naša kultura.” Dalaj Lama
U Aziji ima zaista sjajnih roditelja, nisu to samo legendarne majke tigrice. Haslinda Halim iz Malezije jedna je od njih i ona mi daje nadu.
Jučer je Haslinda našu zajedničku filozofiju pojednostavila na sljedeći način:
1. 0-7 godina fokus na rukama i dobrim stvarima
2. 7-14 godina fokus na srcu i predivnim stvarima
3. 14-21 godina fokus na glavi i istini
1. 0-7 godina fokus na rukama i dobrim stvarima
Nije nikakva tajna da su moja djeca kasno naučila čitati. Nikad nisam mogla shvatiti paničnu žurbu ka tome da djeca krenu čitati mnogo prije nego su spremna. Ja vjerujem da bi fokus u najranijim godinama trebao u potpunosti biti na učenju djece o njihovom odnosu sa svijetom u kojem žive. Taj odnos mogu naučiti samo aktivno, istraživanjem i otkrivanjem, ne iz knjiga i uputa. Broj sati u danu jedva je dovoljan, jer svijet je tako veliko i magično mjesto.
Mala djeca moraju naučiti da imaju oči, uši, nos i kožu – sve ono što im omogućava interakciju sa svijetom oko njih – kako bi se mogao njegovati njihov rani sistem emocionalne inteligencije. Djeca također moraju naučiti kako koristiti svoje ruke, jer ih to osnažuje. Naši su malci svi znali kuhati, vrtlariti, pleti, slagati stvari. Pomoću svih ovih aktivnosti dijete se osjeća povezano i razvija snažan osjećaj samosvijesti, što mu pomaže u stvaranju odnosa sa svijetom u kojem živi i ljudima oko sebe.
Ako dijete hranite dobrim, ono će i zračiti dobro. Georgina je kao dijete odbijala čitati. Umjesto da se na nju ljutio i tjerao ju da čita, njen je otac strpljivo proveo godine čitajući joj svaku večer. Čitao je priče o ponijima, čitao je priče o vilama i čitao je tinejdžerske priče. Postalo je to njihovo posebno vrijeme na kraju svakog dana, nešto čemu se mogla veseliti. Sklupčali bi se zajedno s knjigom i te priče za laku noć bile su čarobne.
Engleski joj je još uvijek najslabiji predmet u školi jer nema afinitet prema pisanoj riječi. Ali ona tome jeziku pridonosi ogromnu širinu i dubinu spoznaje. Zatražila nas je, na primjer, da povučemo poveznicu između riječi predak, participant i particip.
Druga pozitivna stvar koja je proizašla iz faze “ruke i dobre stvari” jest to da su sva moja djeca fizički vrlo samopouzdana. Velik dio svog djetinjstva proveli su goli u prirodi, penjući se Alpama, na nekakvim sunčanim livadama, skakućući po kamenju preko potočića i igrajući milion vanjskih igara. Jednostavno obožavam Georgininu tjelesnost, način na koji u svijet trči s otvorenim rukama, spremna da se svaki dan suoči s novim izazovima, sigurna u znanju da je snažna, da ima kontrolu i da je sretna sa svojim mjestom u svijetu. To joj je njenih prvih sedam godina života donijelo.
2. 7-14 godina fokus na srcu i predivnim stvarima
“Nadarenost” kod djece prihvaćam s rezervom, jer čvrsto vjerujem u to da su sva djeca nadarena. Ali isto tako, nadarena ili ne, djeca svejedno moraju razviti one iste vještine koje će im pomoći da budu sretna na ovom svijetu, da budu oni odrasli ljudi koji nečemu doprinose, oni o kojima Dalaj Lama – a i naša unutarnja mudrost – govori.
Dvoje od moje petoro djece nadareno je za matematiku, no u školskom su sustavu na istoj razini kao i “slabija djeca” (ovo govorim ironično). Njegujem njihov dar, ali odlučila sam više njegovati njihova srca, jer dobro srce temelj je na kojem dar stoji i služi. Georginu bi bilo lako razmaziti i poticati vjerovanje da imam mladog Einsteina, no umjesto toga, matematiku je naučila od drugog entuzijastičnog matematičara, Garyja Macaulaya, prijatelja njenog oca, i to u pubovima, izrađujući tetrafleksagonske modele od podložaka za piće i komadića papira (probajte i sami). Ne, ne dobiva nikakav poseban tretman jer može “vidjeti” matematiku.
Georgina ne treba našu pomoć sa školskom zadaćom, no subverzivno smo se umiješali u povijest, engleski, matematiku, poslovne studije, znanost i ostale predmete koje ima u školi. Ne zato da joj pomognemo doći do boljih ocjena – jer već je najbolja u razredu u mnogim predmetima – već zato da s tim predmetima povežemo srce i vrijednosti. Na kraju krajeva, ne smijemo zaboraviti da je prava vrijednost učenja tih predmeta u tome da nam služe kao vodič za bolje razumijevanje samog sebe i svijeta oko nas, da naučimo kako svijet možemo pretvoriti u bolje mjesto. Zato samo dalje s prvim svjetskim ratom, modelima vrednovanja poduzeća, klijetkama srca i tetrafleksagonima. Sve je to predivno ako se uči s ljepotom u srcu, umjesto s uskogrudnim ciljem postizanja savršenog rezultata.
3. 14-21 godina fokus na glavi i istini
Ulaskom u ovu fazu, Georgina nam počinje postavljati teška pitanja koja bi neki roditelji smatrali “bezobraznima.” (Omiljeni je trik azijskih roditelja grditi djecu zbog bezobrazluka kako bi se izvukli od odgovaranja na teška pitanja ili suočavanja s neugodnim temama). No činjenica je da Georgina samo želi doći do “istine”, a sa 14 godina to znači skupiti što više informacija koje će joj pomoći u shvaćanju i stvaranju svojeg viđenja “istine”.
Međutim, ono što svi znamo jest da je istina subjektivna.
Na primjer, smatram da osnovna zdravstvena skrb nikad ne bi trebala biti u rukama privatnika. Također smatram da Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno ima nemoćnu vladu. Smatram mnogo toga što nije nužno istinito. Nikad ne bih utjecala na dijete da glasa za istu političku stranku kao ja. Zaista je za odgoj djeteta, kako kažu, “potrebno cijelo selo,” kako bi dijete imalo uravnotežen pogled na svijet i mogućnost pronalaska svog mjesta unutar njega. Zahvalni smo na “seljanima” koji nam pomažu u odgoju našeg djeteta. Samo ovog mjeseca, tijekom duge vožnje do škole, raspravljali smo o mogućnosti da vegetarijanizam za neke životinje može biti štetan (gubitak staništa, itd.), o postojanju drugog inteligentnog života u svemiru, kreativnim računovodstvenim praksama i uvjetima rada u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Bez iznimke, sva su moja djeca odlična u provociranju, osporavanju i obrani stajališta o mnogim temama te im je naš princip odgajanja dozvolio da nikad ne oklijevaju u izražavanju svog mišljenja niti u pokretanju rasprava.
Odgojila sam investicijskog bankara, časnika mornarice, dizajnera interijera i razvojnog inženjera. No najveći uspjeh za njihovog oca i mene nije to što smo odgojili uspješne profesionalce, mi smo potpuno prožeti srećom kad pogledamo koliko su naša djeca divna prema svojim djedovima i bakama, koliko se za njih brinu, koliko vole jedni druge, koliko su suštinski sretni i koliko su posvećeni vrijednostima koje smo im usadili. Sretna sam da sad postoji istraživanje Centra za gospodarske rezultate na Ekonomskom fakultetu u Londonu koje daje vjerodostojnost mom čvrstom osobnom uvjerenju – da je djetetovo emocionalno zdravlje mnogo važnije za njihovu razinu zadovoljstva u odrasloj dobi od bilo kojih drugih faktora. Više o radu profesora Richarda Layarda na poveznici: http://cep.lse.ac.uk/_new/research/wellbeing/.
Izvor: https://www.huffpost.com/entry/10-reasons-why-handheld-devices-should-be-banned_b_4899218
Preveo: Sara Pokorni
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
