Istraživanja pokazuju da su najuspješniji znanstvenici često i umjetnici.
Prije nego što je ostvario značajna znanstvena postignuća, Louis Pasteur je bio poznat kao jedan od najperspektivnijih mladih portretista u Francuskoj. Frederick Banting, jedan od otkrivača inzulina, također je bio istaknuti kanadski slikar pejzaža. Charles Darwin je bio nadahnuti putopisac i jedan od prvih osoba koje su koristile fotografiju kao sredstvo za svoja istraživanja.
Kao student diplomskog studija povijesti znanosti na Princetonu sedamdesetih godina, Robert Root-Bernstein bio je zapanjen ovom zajedničkom osobinom uspješnih znanstvenika: svi su oni imali mnogo hobija i interesa, te su se bavili nekom vrstom umjetnosti ili zanata. Kasnije, kao postdoktorski istraživač na Salk Institutu osamdesetih godina, primijetio je istu karakteristiku kod nekoliko talentiranih dobitnika Nobelove nagrade koje je osobno upoznao. Neki od njih su biokemičar Robert W. Holley, koji je izrađivao figure u bronci, te Roger Guillemin, pionir elektroničkog slikarstva kao i istraživanja moždanih hormona.
Danas je Root-Bernstein i sam istaknuti znanstvenik, poznat po svojim istraživanjima u biokemiji i autoimunim bolestima, te jedan od prvih primatelja stipendije MacArthur Fellowship, poznate kao "stipendija genija". Također je vizualni umjetnik koji vjeruje da umjetnost i znanost dolaze iz istog kreativnog mjesta.
Root-Bernsteina su oduvijek zanimale velike ideje. Jedna od njih je kreativnost, tema s kojom se bavi već desetljećima. Trenutno je profesor fiziologije na Sveučilištu Michigan, a napisao je i knjigu zajedno sa svojom ženom Michele koja nosi naslov Sparks of Genius: The Thirteen Thinking Tools of the World’s Most Creative People. Proveo je nekoliko istraživačkih studija o znanstvenicima, nastojeći utvrditi što razlikuje one izuzetne od onih prosječnih. Kada su ispitanici pitani o svojim hobijima, Root-Bernstein je primijetio veliku korelaciju između njihovih dostignuća i osobnih interesa. Naime, svi dobitnici Nobelove nagrade bili su umjetnici, pjesnici i glazbenici te su rekli da postoje izravne veze između procesa koje su koristili kao umjetnici, pjesnici ili glazbenici i načina na koji su obavljali svoja znanstvena istraživanja. Root-Bernstein napominje da su vještine zanatskog rada posebno relevantne za znanstvenu praksu – bilo da se radi o preciznoj motoričkoj kontroli potrebnoj za izvođenje operacija ili ekstrakciji DNK lanca u laboratoriju, pažljivo zapažanje sitnih razlika, imaginativno razmišljanje i sposobnost rješavanja problema proizlaze iz razumijevanja predmeta proučavanja i sposobnosti stvaranja nečega od nule.
Rex LaMore, kolega Root-Bernsteina u državi Michigan, također je zainteresiran za vezu između umjetnost, zanatstva i znanosti, ali iz druge perspektive. Kao ravnatelj sveučilišnog Centra za ekonomski razvoj zajednice, LaMore je bio zaintrigiran istraživanjem koje pokazuje da uspjeh umjetničkog sektora također ima pozitivan utjecaj na ekonomiju. Pridružio se Root-Bernsteinu kako bi istražio još jednu stvar: „da li izloženost umjetnosti i prakticiranje umjetnosti imaju bilo kakvu ulogu u poticanju inovativnog razmišljanja kod poduzetnika u znanosti/tehnologiji.” Ovo je istraživanje proučavalo sudjelovanje diplomanata MSU Honors Collegea od 1990. do 1995. koji su diplomirali u STEM područjima (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) u vezi s patentima i poslovima koje su nastavili stvarati u svojim karijerama.
Rezultati objavljeni 2013. pokazali su da su pojedinci s visokim uspjehom imali češće od prosječnog građana izrazite umjetničke i zanatske vještine. Ono što je također zanimljivo je to da su sami ispitanici prepoznali vezu između spomenutih vještina i njihove sposobnosti za inovaciju. Čini se da su najproduktivniji inovatori bili oni koji su se od djetinjstva bavili umjetnošću i zanatom.
Dakle, što svi ovi empirijski dokazi znače za javnu politiku, privatno poduzetništvo i naš svakodnevni život? Smanjujemo li ukidanjem nastave umjetnost i trgovine iz škola šansu da inspiriramo sljedećeg Stevea Jobsa? Jesu li naši hobiji važniji za našu produktivnost i dobrobit nego što smo mislili?
Nedavno smo imali priliku razgovarati s Root-Bernsteinom i LaMoreom o njihovim otkrićima. Evo nekih njihovih razmišljanja koji su izdvojeni iz naših razgovora.
ROBERT ROOT-BERNSTEIN
Čini se da su znanstvenici koje ste proučavali stvarno cijenili svoju umjetnost i zanatske aktivnosti.
Svi su na zanimljiv način provodio svoje vrijeme. Sve osobe na vrhu, bez iznimaka, opisale su se kao lijene. Naravno, oni to nisu bili. Ali ono što su zapravo mislili bilo je da su znali da moraju uzeti vremena za odmoriti svoje mozgove, a njihovi hobiji bili su dio toga. Nisu samo razvijali vještine, već im je to također omogućilo da izađu iz tog začaranog kruga „razmislit ću o tome, razmislit ću o tome” i koriste druge dijelove mozga.
S druge strane, oni koji su spadali pod prosječne su rekli upravo suprotno: "Znam da nisam dobar znanstvenik, jer ne provodim 14 sati dnevno u laboratoriju, kao stvarno uspješni ljudi." Ali stvarno uspješni ljudi to ne čine. Jedan je rekao „Kako da kažem svojim kolegama da nakon što idem kući satima sviram noću klavir? Oni ne znaju da upravo to i radim. Misle da idem kući i radim na svojim podacima ili tako nešto”.
Dakle, nije se samo radilo o tome da su najuspješniji ljudi umjetnici i zanatlije, oni su također svoje aktivnosti povezivali sa svime što su radili, na načine na koje prosječna osoba nije.
Postoji mit u svijetu kreativnosti da je potrebno oko 15 godina da se dovoljno dobro savlada neka tema da se postane, recimo, vrhunski glazbeni izvođač ili uspješan keramičar - to znači da su šanse da ćete ikada u životu savladati više od jedne stvari prilično male. Ipak, ljudi o kojima pričamo imaju tendenciju savladati pet, šest ili deset stvari. Nemoguće je da svaku vještinu uče jednu po jednu, mora postojati neka veza između njih.
U kojoj je mjeri izloženost umjetnosti i zanatima rezultat odrastanja u okruženju u kojem su, recimo, satovi umjetnosti i glazbe dio studija? Što je s djecom koja nisu toliko tome izložena?
Među dobitnicima Nobelove nagrade uvijek postoji pristranost prema visokom obrazovanju. Uvijek su imali dobro školovanje – ne nužno na boljem mjestu, ali obitelj ga je jako cijenila. Ali svi su također imali izuzetno visoke razine vještina u umjetnosti i zanatu, a to je bio dio pismenosti. Pogledali smo i socioekonomsku situaciju. Dobitnici Nobelove nagrade općenito su nešto niži od prosjeka; mnogi od njih dolaze s farmi i iz radničke obitelji.
U kasnijoj studiji studenta STEM-a smo promatrali količinu umjetnosti i zanata kojima su ovi mladi izloženi u usporedbi sa svojim socioekonomskim statusom. Djeca koja dolaze iz najbogatijih obitelji imaju puno susreta s glazbom i likovnim umjetnostima, što nije iznenađujuće. Djeca koja dolaze iz najniže ekonomske razine stječu mnogo zanata - oni su obrađivači drveta, metala, keramičari, pletilji i tkalci.
I evo nešto što je zaista zanimljivo: počeli smo gledati ne samo jesu li uspjeli kao znanstvenici – što možete postići ako ste na dobro sveučilištu – već koliko ih je podnijelo patente? Koliko su izuma stvarali? Koliko ih je pokrenulo nove firme? To su bila djeca nižeg ekonomskog stanja, a zanati su bili najveći korelat. Ni umjetnost ni glazba, već ručni rad je bio u najvećoj korelaciji s time da netko postane izumitelj ili poduzetnik i to s vlastitim poduzećem. Ako želite nešto izmisliti, morat ćete raditi rukama kako biste napravili prototip.
Na jednoj razini, veza zanata i znanosti je očigledna. Možemo vidjeti inženjerstvo i matematiku uključene u, recimo, obradu drveta. Ali vi gledate nešto dublje.
Da, zapravo postoji nešto o čemu moja žena i ja govorimo u našoj knjizi „Sparks of Genius”. Sve se svodi na "osjećaš ono što znaš i znaš što osjećaš". A kad kažem "osjećaš", ne mislimo samo na emocije. Zanatstvo je skup znanja o tome što možete učiniti s materijalima i alatima. Ali možda to nikada nećete moći eksplicitno zapisati ili pretvoriti u jednadžbu.
Najuspješniji ljudi koje smo upoznali i s kojima smo razgovarali na svakom polju uvijek kažu da se iz bilo čega može sve naučiti. To znači da kako bi uistinu savladali neki zanat morate naučiti kemiju, fiziku, inženjerstvo i sve ono što ide uz to – alate i proizvodnju. Keramičar možda nije pravi kemičar, ali ako glazira svoje površine, sigurno ima osjećaj za kemiju koji je jednako razvijen kao i kod svakog eksperimentalnog kemičara. Možda ne mogu napisati sve jednadžbe za sve kemijske reakcije, ali znaju kako stvari stupaju u interakciju, što rade i kako postići efekte na koje vjerojatno akademski kemičari nikada nisu ni pomislili. Na neki način vjerojatno su kreativniji kemičari od akademskih.
Jedna stvar koja se događa u posljednjem desetljeću je pokret proizvođača.
Da, super je. Šteta što je to „kontra”. Zašto se škole jednostavno nisu uključile u to? Djeca su uzbuđena, čine to jer im se sviđa, uče mnogo novih stvari. Rade to na način koji nam se sviđa, a to je da istražuju, pogriješe nekoliko puta, dobiju odgovore i onda ih nadograđuju. To je sve što želimo u kreativnom kurikulumu.
REX LAMORE
Što vam je najviše privuklo pažnju iz ankete među diplomcima STEM područja?
Bila je to prevalencija sudjelovanja u umjetnosti i obrtu kod onih koji su stvarali patente i pokretali poslove. Dakle, ako je vaš interes osnivanje poduzeća u vašoj lokalnoj zajednici, stvaranje novih proizvoda i usluga, tada se ovaj odnos znanosti, umjetnosti i obrta čini važnim. Za sada nam istraživanje nije pružilo nikakve nove informacije o tome trebamo li se baviti određenom umjetnošću ili zanatom; nismo uspjeli dobiti tako duboke uvide. No, to je sugeriralo da kombinacija znanosti, umjetnosti i obrta doista dovodi do inventivnije i kreativnije osobe, onakve koju – iz perspektive ekonomskog razvoja – zajednice nastoje privući ili stvoriti.
To nas je dovelo do drugog seta istraživanja, gdje smo imali drugi pristup. Uzeli smo skup visoko inovativnih poduzetnika, ljudi koji su dobili sredstva iz fonda 21st Century države Michigan za podršku njihovoj ideji gospodarskog razvoja. Intervjuirali smo ih i pitali: "Imate li iskustvo u umjetnosti i kulturi, prakticirate li neki zanat, svirate li neki instrument?" Ponovno smo otkrili da su u većini slučajeva imali iskustvo.
Imate li poruku za naše čitatelje?
Moja supruga je umjetnica. Znam što je motivira i mislim da to vrijedi i za zanatlije. Radite to jer volite svoj zanat i uživate u radu. Nastavite raditi ono što radite. Pokušajte to podijeliti s drugima, sljedećom generacijom, jer možda potičete onog znanstvenika koji će izmisliti sljedeći „internet”. Radite to jer je to ono što cijenite, ali upamtite da to može imati vrijednost i za druge ljude. Ta mlada osoba koju podučavate svojoj vještini sada je sposobna ne samo baviti se tim zanatom, već i rješavati buduće probleme. To je izvanredan dar koji možete pružati.
Prijevod:Anamaria Vidović
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku walodfsku priču!
Razvoj walodrfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića 14
31000 Osijek
ili skeniranjem bar koda
te unosom željenog iznosa.
