Kako škole smanjuju tjelesni odgoj i odmor, djeca provode više vremena nego ikada za stolom. Dok štreberi u drugom razredu poput mene nikad nisu razmišljali o traženju više nastave tjelesnog odgoja, sve je više dokaza da aktivnost pomaže ne samo dječjem struku, već i njihovom mozgu.
Dobro za tijelo i
dobro za mozak, kažu znanstvenici.
"Ako uzmete u obzir antropologiju čovječanstva, stvoreni smo da se krećemo", rekao je za Shots Charles Hillman, profesor kineziologije na Sveučilištu Illinois u Urbana-Champaignu.
Hillman i kolege dodali su još dokaza o tome kako aktivnost pomaže djeci. Njegova studija, objavljena u ponedjeljak u časopisu Pediatrics, pokazuje da djeca od 7 do 9 godina koja trče uokolo i igraju se kao, pa, djeca, najmanje 70 minuta dnevno, pokazuju poboljšane vještine razmišljanja, osobito u obavljanju više zadataka istovremeno, u usporedbi s djecom koja nisu toliko aktivna.
Istraživači su promatrali devetomjesečni izvannastavni program, pod nazivom “Fitness Improves Thinking in Kids” (FITKids) na Sveučilištu Illinois. 109 učenika sastajalo se nakon škole gotovo svaki dan na užini i kratkoj lekciji o fitnessu i prehrani. Ono što je najvažnije, djeca su provela 70 minuta trčeći uokolo i igrajući lovice, nogomet, preskakanje užeta i druge igre. Fokus nije bio na natjecanju, već na igri kao što to djeca inače rade.
Aktivnost mozga tijekom testa multitaskinga za aktivnu djecu
(lijevo) i neaktivnu djecu (desno).
Crveno označava više aktivnosti, plavo
manje.
"Djeca se isprekidano kreću i vježbaju", kaže Hillman. "Oni neće izaći i otrčati četiri milje u komadu kao odrasli ljudi.”
U jednom multitasking testu, djeci je prikazan lik na ekranu te su pritiskom palca označivala određenu boju i oblik lika. Djeca koja su sudjelovala u FITKidsu bila su znatno brža i preciznija u prepoznavanju boje i oblika od djece koja nisu vježbala.
Skeniranja mozgova djece koja su sudjelovala u FITKidsu pokazala su povećanu aktivnost mozga tijekom zadatka, u moždanoj mreži za koju se zna da odgovara obraćanju pažnje. Zanimljivo je da su promjene u moždanoj aktivnosti bile u korelaciji s količinom vremena koju su djeca provela u FITKidu. Što su više puta prisustvovali, to je promjena bila veća.
Istraživači su također promatrali sposobnost djece da selektivno usredotoče pažnju i odupru se ometanju, ali nisu pronašli tako jaku povezanost s tjelesnom aktivnošću.
Hillman kaže da su značajni učinci rezultat samo malih promjena aktivnosti djece. "Ne dovodimo ih ih iz loše u dobru fizičku formu", kaže on. "Dovodimo ih iz loše u malo manje lošu.” Zapravo, ukupna promjena u kondiciji bila je samo oko 6 posto.
Drugi znanstvenici kažu da je to još jedan dokaz da tjelesna aktivnost poboljšava uspjeh u školi. "To bi zapravo moglo pomoći", kaže Catherine Davis, profesorica pedijatrije na Sveučilištu Georgia Regents. “Mislim da roditelji trebaju otići do odgajatelja i reći: 'Zašto moje dijete sjedi šest sati dnevno kada je ono dječak od 7 godina i treba se kretati?'”
Prijevod: Antun Fagarazzi
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj walodrfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića 14
31000 Osijek
ili skeniranjem bar koda
te unosom željenog iznosa.
