picsea-EQlTyDZRx7U-unsplash.jpg
Brush Brush
Home Page / Blog / Glasno čitanje maloj djeci doprinosi poboljšanju ponašanja i pažnje

Glasno čitanje maloj djeci doprinosi poboljšanju ponašanja i pažnje

 

 

Opće je poznato u dječjem razvoju da jako mala djeca uče putem veza i uzajamnih odnosa, uključujući odnose do kojih dolazi kad roditelji čitaju svojoj djeci. Novo istraživanje dokazuje kako čitanje i igra neprekidno utječu na malu djecu usmjeravajući njihov društveni i emocionalni razvoj na načine koji daleko nadmašuju pomaganje u učenju jezika i rane pismenosti. Trenutak roditelj-dijete-knjiga čak može pomoći u smanjenju problematičnih ponašanja kao što su agresivnost, hiperaktivnost i poteškoće s pažnjom, potvrđuje istraživanje.

“Definiramo čitanje na različite načine, ali ne znam razmišljamo li o čitanju na ovaj način,” tvrdi dr. Alan Mendelsohn, pomoćni profesor pedijatrije u Medicinskoj školi Sveučilišta u New Yorku, ujedno i glavni istraživač na studiji “Čitanje naglas, igra i društveno-emocionalni razvoj” objavljenoj u časopisu Pedijatrija.

Istraživači, od kojih su mnogi moji prijatelji i kolege, dokazali su da bi intervencija temeljena na primarnoj pedijatrijskoj njezi, koja promiče glasno čitanje i igru roditelja s djecom, mogla imati značajan utjecaj na ponašanje.

Ovo istraživanje obuhvatilo je 675 obitelji s djecom od novorođenčadi do pet godina starosti; u eksperimentalnoj grupi je 225 obitelji sudjelovalo u intervenciji nazvanoj “Projekt video interakcije”, dok su ostale obitelji predstavljale kontrolnu grupu.

Obitelji koje su činile eksperimentalnu grupu primale su knjige i igračke prilikom posjećivanja pedijatrijske klinike. Roditelji su se kratko susreli s odgojiteljskim trenerom uključenim u program kako bi razgovarali o razvoju svoje djece, o onome što su primijetili i što mogu očekivati tijekom razvoja, te su kasnije snimljeni igrajući se i čitajući sa svojom djecom tijekom otprilike pet minuta (ili malo dulje u dijelu istraživanja koje se nastavilo u predškolskim godinama). Odmah nakon toga gledali su videozapis s članom istraživačkog tima koji je pomogao prepoznati djetetove reakcije.

“Oni imaju priliku vidjeti se u videozapisu i tako dobivaju izvrstan uvid u reakciju svog djeteta na njih kad rade različite stvari,” tvrdi Adriana Weisleder, jedna od autorica istraživanja. “Pokušavamo naglasiti pozitivne strane takvog odnosa – možda se čini malo smiješnim i onda im pokažemo na videu kako njihovo dijete voli kad oni to rade i kako je zabavno – može biti vrlo motivirajuće.”

“Pozitivne roditeljske aktivnosti predstavljaju razliku za djecu,” navodi dr. Bernard Dreyer, profesor pedijatrije na Medicinskoj školi Sveučilišta u New Yorku, bivši predsjednik Američke pedijatrijske akademije i stariji autor u istraživanju. Istaknuo je da kritično razdoblje za razvoj djeteta započinje poslije rođenja, što je ujedno i razdoblje učestalih posjeta pedijatru. “Ovo je pravo vrijeme da podučimo roditelje i pomognemo im da unaprijede svoje roditeljske vještine, što oni i žele učiniti.”

Projekt video interakcije započeo je kao program za novorođenčad i djecu koja su tek prohodala, usmjeren na gradskim obiteljima s nižim primanjima iz New Yorka tijekom kliničkim posjeta od rođenja do tri godine starosti. Prethodno objavljeni podaci iz pokusa sa slučajnim odabirom potpomognuti od strane Instituta za zdravlje djece i ljudski razvoj pokazuju da su trogodišnjaci kod kojih se interveniralo, poboljšalo ponašanje, što znači da su bili znatno manje agresivni ili hiperaktivni u odnosu na kontrolnu skupinu.

Novo istraživanje proučavalo je godinu i pol stariju djecu – mnogi bliže dobi polaska u školu – i ustanovljeno je trajanje tog djelovanja na ponašanje. Kod djece čije su obitelji sudjelovale u intervenciji kad su bili mlađi postojala je još uvijek mogućnost pokazivanja smetnji ponašanja – agresije, hiperaktivnosti i poremećaja pažnje – što često djeci predstavlja problem za učenje i napredovanje kad krenu u školu.

Neka su djeca nastavila s drugom fazom projekta te se igranje i snimanje nastavilo tijekom njihovog posjećivanja klinike od treće do pete godine; kod njih su utvrđeni dodatni učinci “odgovora na tretman”, što znači da češća izloženost promociji “pozitivnog roditeljstva” predstavlja veći pozitivan utjecaj na ponašanje djece.

“Smanjenje hiperaktivnosti znači smanjenje kliničke razine hiperaktivnosti,” navodi dr. Mendelsohn. “Možda pomažemo nekoj djeci tako da im ne trebaju određene vrste procjena.” Djeca koja rastu u uvjetima siromaštva imaju veći rizik poteškoća s ponašanjem u školi, tako da smanjenje rizika pojave problema s pažnjom i ponašanjem je važan pristup smanjenja obrazovnih razlika – kao što je unapređenje dječjih jezičnih vještina, još jedan izvor poteškoća za siromašnu djecu.

Međutim, svi bi roditelji trebali cijeniti načine na koji čitanje i igra mogu oblikovati kako kognitivni tako i emocionalni razvoj kao i značaj roditeljske pažnje za djetetov napredak. Dr. Weisleder tvrdi da se djeca čitanjem i igrom mogu susresti s izazovima složenijim od onih na koje obično nailaze u svakodnevnom životu, te im odrasli mogu pomoći u vladanju tim situacijama.

“Možda češće sudjelovanje u čitanju i igri izravno smanjuje dječje poteškoće u ponašanju jer su ih čini sretnijima i također omogućuje roditeljima uživanje u vlastitoj djeci te pozitivniji pogled na tu vezu,” navodi ona.

Glasno čitanje i igranje maštovitih igara mogu ponuditi posebne socijalne i emocionalne prilike, navodi dr. Mendelsohn. “Mislimo da ako roditelji često čitaju i igraju se sa svojom djecom, djeca dobivaju priliku za razmišljanje o likovima i osjećajima tih likova. Oni uče upotrebljavati riječi za opisivanje inače složenih osjećaja što im omogućuje veću kontrolu ponašanja kod neugodnih osjećaja poput ljutnje ili tuge.”

“Ključna poruka po meni je kad roditelji od čitaju ili se igraju sa svojom djecom od rane dobi – govorimo od rođenja do treće godine – utječu znatno na ponašanje svoje djece,” tvrdi dr. Mendelsohn. I nije riječ samo o rizičnim obiteljima. “Sve obitelji moraju znati da kad čitaju i igraju se sa svojom djecom, pomažu im naučiti kontrolirati njihovo vlastito ponašanje,” navodi on, tako da će djeca krenuti u školu sposobna svladati umijeće usmjeravanja pažnje i učenja.

 

Članak prevela i prilagodila:

Marina Roksandić

 

Izvor članka:

https://tinyurl.com/yce2t36y

__________________________________________________________________

Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!

Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun 

IBAN:HR7423400091110711462

ISKRA waldorfska inicijativa

Antuna Matije Reljkovića 

31000 Osijek

ili skeniranjem barkoda

  

te unosom željenog iznosa. 

 

 

 

09 Aug 2022

Moglo bi vas zanimati...

Iskra © Waldorf school. All rights reserved 2021.