Doživljaji povezani s prirodom i uključivanje uputa povezanih s prirodnim okruženjem u svakodnevni školski program omogućuje bolje učenje na različite načine, pokazuje nedavno kritičko izvješće iz trenutnog istraživanja temeljenog na recenziranju. Naslov tipa pitanje-odgovor ujedinjuje problem i rezultate tog sistematskog istraživanja: “Potiču li iskustva u prirodi učenje? Usklađivanje dokaza uzročno-posljedične veze.” Ovo kritičko izvješće nedavno je objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology.
Ming Kuo s Fakulteta za prirodne izvore i okoliš Sveučilišta u Illinoisu, u Urbana-Chmpaign, sudjelovala je u pisanju i uredila početnu verziju ovog izvješća s dvoje kolega: Michaelom Barnesom s Fakulteta za šumarstvo i Catherine Jordan s Fakulteta Sveučilišta u Minnesoti i mreže “Djeca i priroda” u Minneapolisu.
“Čak je i kratak boravak u prirodi koristan. Ako se nalazite u zatvorenom prostoru, pogled na dvorište umjesto na zid čini znatnu razliku. Što je veća izloženost prirodnom okolišu, tim bolje. Ta nam spoznaja daje više samopouzdanja za uočavanje uzročno-posljedične veze”, tvrdi Kuo. “S većom dozom prirode koju nekom dajemo, veći je i učinak koji primijetimo na toj osobi.”
Prije nego što se pozabavimo pojedinostima tog sistematičnog izvješća o istraživanju o povezanosti između učenja i boravka u prirodi, važno je napomenuti da su prije njegovog provođenja Kuo i suradnici sumnjali da će empirijski podaci podržavati pretpostavku da je učenje povezano s prirodom mnogo učinkovitiji pristup nego tradicionalni načini podučavanja.
“Intuitivna hipoteza da je priroda dobra za djecu široko je prihvaćena, ali dokazi za njezino postojanje još uvijek nisu dovoljno uvjerljivi, uz postojanje velikog broja nekvalitetnih istraživanja i napuhanih tvrdnji,” navode autori u uvodu spomenutog istraživanja. Ali dosad je obavljen impresivan posao u tom području i prikupljeni dokazi daju uvjerljivu sliku.”
Prije svega, ova sistematska analiza i kritičko izvješće nije rezultat pažljivog biranja pogodnih empirijskih dokaza od strane Kuo i njezinih suradnika s ciljem potvrđivanja spomenute hipoteze. Također se u razmatranju učenja povezanog s prirodom izbjegava pristran pristup, tzv. spremljeni dokument gdje se zanemaruju istraživanja koja ne daju konkretne rezultate, ni pozitivne ni negativne (Rosenthal, 1979.).
Ming Kuo navodi kako je bila iznenađena rezultatima svoje analize. Čini se da je očekivala da će novo izvješće njezinog tima (2019) ukazati na mnoga pitanja o povezanosti prirode i učenja nego suhoparni dokazi o uzročno-posljedičnoj vezi. Njezini kolege navode:
“Promiču li aktivnosti povezane s prirodom, od izleta u divljinu do poduka o biljkama u vrtiću ili žabama u močvarama u školi, povećanje znanja o prirodnom okolišu? Sve donedavno, zaključci su nadmašivali prisutne dokaze po tom pitanju. Ali došlo je do napretka, ne samo u smislu potkrepljivanja stvarnim dokazima, nego se bolje razumije uzročno-posljedična veza između prirode i učenja. Tisuće studija bave se tim pitanjem te s prikupljeni dokazi snažno potvrđuju da doticaj s prirodom okruženju pozitivno utječe na školski uspjeh, razvoj osobnosti i ekološku osviještenost.
Dokazi utjecaja na osobni razvoj i brigu o okolišu su neosporni, iako istraživanja nisu kvantitativne prirode. Mnoga izvješća, bilo da su radi o neovisnim promatračima ili o samim sudionicima istraživanja, navode jačanje izdržljivosti i sposobnosti rješavanja problema, kritičkog razmišljanja, vođenja, rada u timu i upornosti. Slično tome, u preko pedeset istraživanja ističe se ključna uloga prirode u razvoju brige i svijesti o okolišu, pogotovo u smislu njegovanja emocionalne povezanosti s prirodom.”
Kao što je spomenuto, u kritičkom izvješću o učenju temeljenom na prirodi koje su sastavili Kuo i suradnici (2019.), identificirano je osam različitih načina kojima boravak u prirodi pomaže učenicima. U cijeloj verziji rada autori citiraju veći broj istraživanja pregledanih od strane drugih znanstvenika s tog područja za svaku kategoriju. Prikupio sam i pojednostavljeno prikazao cijeli popis literature, koju su autori citirali za svaku kategoriju, odabirom slikovitih primjera iz samog izvješća:
- Priroda ima obnavljajući učinak na pažnju.
Učenici koji su bili slučajno raspoređeni u učionice s pogledom na zelenilo postigli su bolje rezultate na ispitima od onih u učionicama koje su gledale na okolne zidove ili uopće nisu imale prozore (Li i Sullivan, 2016.).
- Priroda ublažava stres.
Boravak u prirodi povezuje se s nižom razinom subjektivnog osjećanja i izmjerenog fiziološkog stresa kod djece (Bell i Dyment, 2008., Chawla, 2015., Wiens i sur., 2016.).
- Doticaj s prirodom ( i životinjama) jača samodisciplinu.
Autoru opisuju odgađanje zadovoljenja (Faber tayoer i sur., 2002.) i ocjenu hiperaktivnosti djece od strane roditelja (Flouri i sur., 2014.), dok vrste prirode se ne odnose samo na zelenilo nego i kontakt s konjima u sklopu učenja (Ho i sur., 2017.).
- Motivacija, užitak i uključenost učenika su veći u prirodnom okolišu.
Pozitivan utjecaj učenja u prirodi se manifestira izvana, što se može primijetiti u zalaganju tijekom nastave u zatvorenom prostoru nakon boravka u prirodi (Kuo i sur., 2018a) i ocjenama nastavnih predmeta, materijala i resursa (Benfield i sur., 2015.), većem interesu za školu općenito (Blair, 2009., Becker i sur. 2017.), kao rjeđem izostajanju s nastave (MacNaughton i sur., 2017.).
- Vrijeme provedeno na otvorenom povezano je s višom razinom tjelesne aktivnosti i boljom kondicijom.
Važno je istaknuti da kardiorespiratorni fitnes, kao dio opće tjelesne kondicije, najvjerojatnije pogoduje boljem školskom uspjehu (Santana i sur., 2017.). Nadalje, pokazalo se da postojanje zelenih površina u školama može spriječiti trend smanjenja tjelesne aktivnosti djece nakon ulaska u pubertet. U jednom istraživanju za djevojčice koje su imale pristup zelenim i šumskim površinama i dječake kojima su bili dostupna igrališta za sportove s loptom utvrđeno je da su ostali jednako aktivni kad budu stariji (Pagels i sur., 2014.).
- Priroda može pospješiti učenje omogućavanjem bolje atmosfere za učenje.
Zeleni okoliš može omogućiti produktivnije učenje jer su takvi prostori mirniji i tiši, njeguju stvaranje toplijim međuljudskih odnosa, a kombinacija smanjene stege i relativne samostalnosti potiče korisne oblike igre.
- Površine obrasle vegetacijom osiguravaju mirniji, tiši i sigurniji prostor za učenje.
Učenici s problemima u praćenju nastave u klasičnim učionicama su sposobniji izbjeći sukobe i pokazati bolju samokontrolu u takvim situacijama za vrijeme pohađanja nastave u prirodi (Manyard i sur., 2013., Ruiz-Gallardo i sur., 2013., Swank i sur., 2017.).
- Prirodno okružje očito njeguje toplije međuodnose i suradnju.
Učenje u prirodi olakšava suradnju i opuštenost između učenika i učitelja, vjerojatno putem pristupa prirodnoj površini za igranje gdje se učitelja doživljava kao partnera u učenju (Scott i Colquhoun, 2013.).
Rezultati najnovijeg istraživanja objavljenog 2019. od strane Kuo i suradnika o dobrobitima pedagoškog pristupa temeljenog na prirodi, poklapa se s drugim nedavnim istraživanjem (Hardiman i sur., 2019.) provedenom na Sveučilištu John Hopkins pokazuje da je integrirani pristup učenja znanosti temeljen na umjetnosti poboljšao školski uspjeh učenika petog razreda.
Uzimajući u obzir sve navedeno, najnovija otkrića na području pedagogije ukazuju da su iskustva u prirodnom okruženju i bavljenje umjetnošću dobitna kombinacija za učinkovitije učenje i bolji školski uspjeh, a nedovoljno se cijene i financiraju od strane političkih aktera.
Članak prevela i prilagodila:
Marina Roksandić
Autor: Christopher Bergland
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
