S obzirom na brzinu kojom se svijet oko nas mijenja, moramo se upitati: Koja su znanja koja današnja djeca trebaju usvojiti kako bi uspjeli u budućnosti?

Prema Odjelu za rad SAD-a, 65% današnjih školaraca će biti zaposleni u profesijama koje još ne postoje. Na koji bi način školski sustav mogao pripremiti tu djecu da uspiju u budućim karijerama?

Svijet poljoprivrede prije je trebao zdrave i jake vođe, svijet industrije tražio je one sa specifičnim akademskim i trgovačkim sposobnostima. Danas u vrijeme konstantnog napredovanja znanosti, politike i poslovnog svijeta, više nije riječ o tom što treba učiti, već na koji način. Mnogi se stručnjaci slažu da trebamo buduće vođe koji su sposobni prilagođavati se okolini koja se konstantno mijenja te učiti unutar nje.

 

”Puno je važniji način na koji se nešto uči od samog sadržaja.”

Jedan takav stručnjak je Claudio Fernandez-Araoz, koji u svojemu članku Pronalaženje talenata u 21. stoljeću definira glavne vještine budućih lidera – motivacija, znatiželja, uvid, posvećenost i angažman.

Mnogi drugi, uključujući Michaela Lai-ja i Sir Kena Robinsona, dodaju i sposobnost kritičkog i kreativnog mišljenja među gore navedene vještine.

Robinson definira kreativnost kao ”proces smišljanja originalnih ideja koje imaju određenu vrijednost”. Kao što Robinson kaže u svome popularnom nastupu na Ted Talku pod nazivom Ubijaju li škole kreativnost?, ”Inteligencija je drugačija, dinamična i karakteristična. Moramo obrazovati cijelo biće kako bi oni mogli suočiti se s budućnosti koju mi još ne vidimo.”

 

Kako će onda škole učiti djecu ove vještine 21. stoljeća?

Poznato je da postoje ključni problemi s našim trenutnim školskim sustavom. Potreban mu je detaljan pregled kako bi se mogle pronaći i definirati potrebe post-industrijskog znanstveno-orijentiranog društva. Međutim, promjene u sustavima sporo se postižu. Može li sustav obrazovanja vođen od strane države prilagoditi metodologiju dovoljno brzo kako bi djeca u današnjim školama profitirala?

Waldorfska pedagogija, sa svojom stogodišnjom poviješću, ima uspješan put inovativnog poučavanja kojim se definiraju i njeguju ove ključne vještine.

Ovo su primjeri kako waldorfski učitelji utječu na poboljšanje kritičkog i kreativnog mišljenja, pozitivne motivacije i angažmana punog znatiželje koji je nužan da bi se osigurala predanost učenju.

 

Kritičko mišljenje

Postoje mnogi načini na koje waldorfsko učenje podučava kritičkom razmišljanju, a možda najbolji primjer za to je korištenje Sokratove metode propitivanja. Waldorfske učitelje ohrabruje se u korištenju ovog pristupa u svim područjima, ali na znanstveni način. Kako izgleda korištenje Sokratove metode u učionici? Evo jednog primjera.

Tijekom znanstvene poduke, učitelj daje za zadatak svakom učeniku da podigne težak predmet. Učitelj tada sastavlja vrlo jednostavnu koloturu pomoću užeta i karabinera. Djeca potom opet podižu isti predmet, ali ovaj put koristeći sistem koloture. Zatim ih učitelj pita: Što se ovdje dogodilo? Tko ima ideju? Učitelj tada može pokrenuti različite rasprave među učenicima. Nakon toga učitelj može zamoliti nekoliko učenika da povećaju težinu i mehaničku prednost sistema koloture. Pitanja koja bi uslijedila glasila bi: Što sada primjećujete? Kako i zašto je ovo iskustvo drugačije? Zatim bi učitelj potaknuo dodatne rasprave kojima bi se došlo do boljeg razumijevanja mehaničke prednosti i direktivne snage.

 

Kreativno mišljenje

Umjetnost i nastava umjetnosti su prožete u waldorfskoj pedagogiji. Iako waldorfsko učenje nije umjetnička škola, to je obrazovna filozofija koja sadrži umjetnost i kreativnost u jednakoj mjeri s akademskim predmetima. Zašto? Zato što waldorfski učitelji razumiju da su kreativno i kritičko mišljenje međusobno povezani i da se razvijanjem jednog povećavaju sposobnosti drugog.

Ovo je dokazano brojnim istraživanjima, a povezanost vježbanja glazbe sa višim verbalnim sposobnostima i kognitivnim funkcioniranjem u matematici navode se kao dva vrlo mala uzorka unutar brojnih istraživanja koja povezuju učenje umjetnosti  sa višim školskim postignućima.

 

Motivacija

Za Fernandez-Araoza, motivacija je složena kvaliteta za usvojiti, a ono što u današnjem obrazovanju onemogućava povećanje motivacije je obrazovanje usmjereno na rezultat i netolerantno prema neuspjehu. Učenici moraju naučiti prihvatiti izazov, a ne bježati od njega u strahu od posljedica. Prečesto se u takvoj okolini netočni odgovori doživljavaju kao manjak kompetencije kod učenika, kada je u stvari baš suprotno. Neuspjeh je zapravo ključni element učenja zahtjevnog gradiva.

Iz dječjeg iskustva je nužno maknuti negativnost koja nastaje kad se inteligencija povezuje sa savršenstvom i visokim postignućima na testovima, jer tako teško postižu i održavaju zdravu dozu motivacije prema učenju.

 

Znatiželja i uključenost

Kao preduvjet za uspješno korištenje Sokratove metode, znatiželja je ključ učenja. A ključno za održavanje dječje znatiželje je relevantnost podučavanog materijala s njihovim trenutnim iskustvom. Kada dijete pita, ”Zašto moram učiti matematiku?”, ono što ne želi čuti jest, ”zato što ćeš iz matematike imati test ili zato što će ti trebati kasnije u životu.” Oni žele znati zašto je matematika relevantna u ovom trenutku.

Waldorfsko učenje donosi autentičnu neposrednost učenja. Primjerice, učenje razlomaka je bitno jer će se iskoristiti baš taj dan u nastavi kako bi se napravio kruh. Što se događa kada su razlomci krivi? Kruh nije toliko fin. Ovo je tip značajnosti u učenju koje održava dječju znatiželju o načinu na koji svijet funkcionira. Znatiželjna djeca su aktivna djeca. U primjeru učenja razlomaka, nijedno dijete neće gledati kroz prozor ako im se pruži šansa da svojim rukama izvažu brašno. Održavanje djece aktivno uključenima u trenutno relevantnu poduku – s propitivanjem, kretanjem i umjetnosti – preslikava se u konstantnu, željnu uključenost i angažman.

Posvećenost

Ova kvaliteta objedinjava sve prethodne. Znatiželjni učenik koji je uključen u relevantnu poduku i motiviran pravim sredstvima neće htjeti ostaviti zadatak nedovršenim. A i zašto bi? Takav se učenik ne boji neuspjeha. On je zainteresiran za zadatak koji odrađuje i ima razloga za biti uključen i naći rješenja.

Njegovanje navedenih vještina recept je za fleksibilnost i otpornost. Možda je kultivacija ovih vještina inspirirala neke od najpoznatijih inovativnih rukovoditelja da svoju djecu pošalju u Waldorfsku školu u Silicijskoj dolini. Oni shvaćaju što polako dolazi do izražaja u mislima mnogih roditelja – waldorfsko učenje ima potencijal za kreiranje onakvih mislioca, umjetnika i vođa kakvi su i potrebni svijetu dvadeset prvog stoljeća.

  

Prevela: Dunja Tomić

Izvor: http://phillywaldorf.com/waldorf-education-creating-leaders-for-the-21st-century/

 

  

__________________________________________________________________

Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!

Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun 

IBAN:HR7423400091110711462

ISKRA waldorfska inicijativa

Antuna Matije Reljkovića 

31000 Osijek

ili skeniranjem barkoda

    

te unosom željenog iznosa.