Do koje mjere waldorfska pedagogija predstavlja obrazovanje svoga vremena? Je li suvremena? Ovim pitanjima bavi se Neil Boland, viši predavač na Tehnološkom sveučilištu u Aucklandu na Novom Zelandu. On ispituje moguće ishode i načine obrazovanja u budućnosti.
Želio bih ukazati na tvrdnje ”svojevremen” i “bivanje dijelom određenog vremena”, koje moramo obrazložiti kako tretiramo vrijeme i gdje je u vremenskom tijeku smješten waldorfski pokret. Važna je povezanost waldorfskog obrazovanja s mjestom. Kada bolje razmislim, važnost shvaćanja naše povezanosti s potrebama vremena u kojem živimo nije tako kritična.
Obrazovanje za današnje vrijeme
Mislim da mnogi od nas nekad čuju da se waldorfsko obrazovanje naziva “edukacijom za sutra”. Sama ideja mi ne predstavlja problem, ali radije bih rekao da trebamo obrazovanje za danas umjesto za sutra.
U prvom poglavlju predavanja “Temelji ljudskog iskustva”, Steiner navodi: «Ako nismo aktivno zainteresirani za sve što se danas događa, loši smo učitelji ove škole. Naš entuzijazam ne smije biti ograničen samo na uska pitanja. Možemo biti dobri učitelji jedino ako pokazujemo živ interes za sve što se događa u svijetu.»
Za waldorfsko obrazovanje primijećena je tendencija samogetoizacije, “življenja u vlastitom balonu” te izolacije od širih edukacijskih rasprava i drugih obrazovnih stručnjaka. Što je učenik stariji, to je za njega važnije saznanje da su njegovi učitelji snažno zainteresirani za događanja u svijetu, u toku sa svakim trendom i temom, u prednosti u svojoj struci i da su aktivni “ljudi današnjice”.
Futurističke studije
Futurističke studije bave se različitim područjima koja proučavaju kako bi svijet, okoliš i društvo mogli izgledati u budućnosti. Odnose se na sve znanstvene discipline i podrazumijevaju neprekidno usavršavanje i usvajanje novih smjernica. Preporučujem novu knjigu Jennifer Gidley “Vrlo kratak uvod u budućnost” koja prikazuje odličan sažetak tog pristupa.
Edukacijske futurističke studije proučavaju mogućnosti obrazovanja u budućnosti i postavljaju vitalno pitanje: Što trebamo učiniti sada da bismo pripremili svoje učenike na tu neodređenu budućnost?
James Martin osnovao je 2005. Institut futurističkih studija u Oxfordu u Engleskoj. U svojoj knjizi “Značenje 21. stoljeća: stoljeće poboljšanja ili uništenja.”, navodi velike probleme 21. stoljeća. To su problemi s kojima se mi suočavamo i kao učitelji i kao države. Od 1970-tih poznati su kao “opaki problemi”. Ima ih 16 i predstavljaju glavninu ozbiljnih medijskih izvještaja.
- Globalno zatopljenje
- Prekomjeran rast populacije
- Nedostatak vode
- Uništavanje života u oceanima
- Širenje pustinja
- Masovna glad u nerazvijenim zemljama
- Ekstremno siromaštvo
- Rast trošnih gradova
- Nezaustavljive globalne migracije
- Pandemije
- Financijski kolaps
- Nedržavni subjekti s ekstremnim oružjima
- Nasilni religijski ekstremizam
- Nekontrolirana računalna inteligencija
- Rat koji bi mogao uništiti civilizaciju
- Rizik izumiranja ljudske vrste
Ovi prijeteći problemi stalno nastaju tijekom naših života i moramo se suočavati s njima, a naša djeca i unuci još i više.
Svi ti problemi su međunarodni. Nijedna država ih ne može sama riješiti. Sve zemlje na u različitom stupnju sudjeluju u stvaraju većine problema te moraju zajedno raditi na njihovu rješavanju. Problemi, kao i rješenja su međusobno povezani na širokoj razini. Više od svega predstavljaju zamršeno klupko vune. Raspetljavanje jednog kraja zapetljava neke druge. Mnoge teškoće posljedica su lošeg vodstva i odsutnosti predviđanja.
Jer oni moraju to učiniti
U vrijeme kad je prva waldorfska škola započela s radom u Njemačkoj poslije Prvog svjetskog rata, društvo je prolazilo kroz krizu, barem u tom dijelu svijeta. Danas je cijeli svijet u krizi na mnogo više razina. Zašto ste odabrali biti ovdje u ovom vremenu? Zašto su se djeca koju podučavamo, naša vlastita djeca i unuci odlučili roditi sada, u ovo vrijeme da bi se nosili s tim teškoćama? Odgovor je ono što oni žele i moraju učiniti: ovo doba dat će im priliku za razvoj kojem teže.
Svako krizno razdoblje je istovremeno i trenutak prilike. Einstein je izjavio: “Novi način razmišljanja neophodan je za preživljavanje i prelazak čovječanstva na više razine.” Navedeni problemi su izazovi za otkrivanje “novog načina razmišljanja… za prelazak na više razine”, o čemu je Einstein govorio. U perenijalističkoj filozofiji, takav trenutak naziva se prilikom za započinjanje i prolazak kroz proces koji može rezultirati višom razinom znanja.
Elgin objašnjava:
Naše vrijeme u povijesti jedinstveno je zbog jedne kritične spoznaje: krug je zatvoren – ne možemo nikamo pobjeći. Prvi put u povijesti cijela je ljudska populacija suočena s teškim problemima čije će rješavanje zahtijevati od nas zajednički rad na poduhvatu koji poštuje našu bogatu različitost.
Meni se čini, a tako je i zapisano i u literaturi iz futurističkih studija, da ljudi potrebni za suočavanje s tim izazovima trebaju imati sljedeće vrline:
- hrabrost
- jaka potreba za poduzimanjem radnji, jaka volja
- sposobnost uvida, zamišljanja i fleksibilnosti
- nesebičnost i društvena prilagođenost
- odgovornost za svoje postupke i za druge ljude
- sagledavanje problema iz šire perspektive
Ovo objašnjava zanimljivo istraživanje od prije nekoliko godina, “Holističko obrazovanje i vizije rehumanizirane budućnosti.” Gidley je istraživala viđenje budućnosti od strane mladih ljudi – jesu li uplašeni onim što predstoji te kako se osjećaju u vezi s tima. Intervjuirala je stotine učenika srednjih škola u Australiji, kao i studente koji pohađaju ili su pohađali waldorfske akademije.
Bez obzira što njezini rezultati nisu novi, ne vjerujem da su se stvari promijenile. Čine zanimljivo štivo.
Budućnost društva
- Svi studenti izrazili su zabrinutost za trenutne trendove povezane s okolišem, društvenom pravdom i ratovima.
- Waldorfski studenti pokazali su veće osjećanje moći u vezi budućnosti
- Waldorfski studenti pokazali su veći “smisao za aktivizam u svrhu stvaranja bolje budućnosti”
- Waldorfski studenti smatrali su da je “čovječnost” glavni čimbenik u suočavanju s izazovima
- U budućnosti koju oni zamišljaju ljudski razvoj, odgovornost i djelovanje u prednjem planu
- Waldorfski studenti, u cjelini, ne vide tehnologiju kao sredstvo osiguranja neophodnih odgovora; njihova gledišta više ukazuju na to da se odgovori nalaze u nama
Gidley dijeli odgovore waldorfskih studenata u nekoliko kategorija koje prikazuju:
- Aktivizam, promjena vrijednosti
- Duhovnost (biti svjestan i budan)
- Ponovno povezivanje s ljudskošću i prirodom (“ponovno posvećivanje”, ponovno priznavanje duhovnosti u svijetu)
- Svjesni razvoj
- Razvoj osobne moći
- Osnaživanje društva
- Međusobna povezanost
- Obrazovanje za budućnost
Izgleda da Steinerovo obrazovanje već daje rezultate, što je nedvojbeno pozitivna stvar. Ali jesmo li dobri onoliko koliko možemo? Je li manifestacija Steinerove edukacije koju nudimo svijetu, sve što ona može predstavljati? Je li dovoljno dobra? Odgovara li sadašnjim potrebama, usmjerena u budućnost ili je zapletena i previše oslonjena na prošle običaje?
U Steinerovom ciklusu predavanja “Pad duhova tame” navedeno je: “Moramo neprekidno tražiti nove načine i nove oblike…ali ono pravilno što želite ostvariti može se s vremenom pokazati pogrešnim.” U suočavanju s jedinstvenim izazovima 21. stoljeća, moramo stalno tražiti nove načine obrazovanja. Još ne moramo znati kako će se oblikovati te nove ideje, ali ne vjerujem da će se u to vrijeme zahtijevati isto što je (često uspješno) rađeno i radi se desetljećima.
Izvan mjesta
Steiner je 1924. izjavio ovu prilično dojmljivu poruku mladim ljudima: “Primijeti se da se mnogi ljudi danas nalaze izvan svog mjesta u 20. stoljeću. Ostavljaju dojam da su živjeli najmanje stotinu godina. To ne znači da su ostali jednako stari, nego izgleda da su zaustavljeni u vremenu davno prije svog rođenja.”
O tome treba razmisliti. U kojoj mjeri to danas vrijedi? U kojem stoljeću ili dijelu stoljeća mislite da najbolje pripadate? Vaši kolege? Drugi poznanici? Političari? To je više od pitanja za mlade ljude koji dolaze na mjesto starije generacije. To se uvijek događa. Steiner govori o ljudima koji se za 100 godina ili dulje nalaze izvan svog vremena.
U istoj prilici upitao je mlade ljude koji su slušali predavanje kako zamišljaju svijet ljudi u 1935. godini uz ostvarenje njihovih mladenačkih želja. I učitelji trebaju razmisliti o tome. Koje se težnje nalaze u dušama današnjih mladih? Kako će izgledati svijet za deset godina ako se želje njihovih srca ostvare u budućnosti? To pitanje možemo postaviti svim mladim ljudima koje sretnemo. Oni su svjesni mjesta, vremena, a sigurno i društva.
U ovom gotovo stotinu godina starom obrazovnom pokretu ponovno moramo zapaliti plamen entuzijazma za sve što činimo. Steiner u istom obraćanju tvrdi da “entuzijazam unutar sebe nosi duh”. Vaš entuzijazam za propitivanje, raspravljanje, prihvaćanje izazova, uključenost, neprestano pronalaženje novih načina i dublje shvaćanje – vaš entuzijazam u radu s drugima, ne samo “u posebnim zadacima” učinit će waldorfsko obrazovanje inovativnim pokretom sadašnjosti koji je učenicima potreban. Tada će oni razviti snagu, hrabrost i mudrost za suočavanje s golemim globalnim izazova koje su odlučili savladati.
Neil Boland je viši predavač na Tehnološkom sveučilištu u Aucklandu na Novom Zelandu. Njegovi istraživački interesi usmjereni su na Steinerovo vrednovanje glazbe za djecu, istraživanje Steinerove edukacije u neeuropskom zemljopisnom i kulturnom kontekstu i pripadajućih poteškoća. Njegov rad također uključuje promoviranje razgovora između pripadnika Steinerova obrazovnog pokreta i drugih obrazovnih filozofija.
Članak prevela i prilagodila:
Marina Roksandić
Izvor članka:
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
