Što se dogodi kada imate aktivno dijete, puno različitih interesa, koje ima dobre ocjene i koje želi igrati video igrice puna tri sata svaki dan? Otac jednog djeteta mi je došao s ovom nedoumicom. Objasnio je : „ Moj sin ide u 7. razred, igra u dvije sportske momčadi i općenito je dobro dijete, ali i dalje mislim da je tri sata previše vremena. Kad me on pita zašto, teško nalazim dobar razlog.“
Koji su dobri razlozi? Puno ih je i mislila sam da je ovo pravo vrijeme da podijelim pitanje ovog oca s kolegama s kojima sam nedavno razgovarala na sjednici na američkoj Akademiji dječje i adolescentne psihijatrije. Svatko od njih radi s obiteljima gdje se pokušava smanjiti prekomjerno korištenje video igrica.
Psihijatar i stručnjak za ovisnosti o igricama, dr. Clifford Sussman, dolazi do ovog zaključka: „ Što se više vremena provodi na internetu, posebno sjedeći, to više i biološki proces uzrokuje smanjenje koncentracije dopaminskih receptora u određenom dijelu mozga. To smanjuje našu sposobnost osjećanja zadovoljstva i uzrokuje potrebu za traženjem više podražaja.“
Dr. David Greenfield, osnivač Centra za ovisnosti o internetu i tehnologiji, kaže: „ Iako su djeca i adolescenti dobri na većini životnih polja unatoč ovisnosti o internetu i videoigricama, postoje drugi problemi i neurobiološke posljedice koje mogu biti blage, ali nipošto neprimjetne.“ Dodaje: „ Prekomjerno korištenje interneta i video igrica ima nekoliko negativnih učinaka ( uključujući manje sati spavanja) i možda najveću neravnotežu korištenja vremena kojeg svi imamo ograničeno.“
Klinički psiholog Edward Spector kaže: Gotovo svaki problem u vašem životu se može riješiti uz 3 sata dnevno truda. Također, gotovo svaka nada ili san mogu biti ostvareni uz 3 sata dnevno. Ta navika igranja video igrica ispada jako skupom. Košta vas zlatne medalje koju ste mogli osvojiti, glazbenog instrumenta na kojem ste mogli postati virtuoz, problema koje ste mogli riješiti i snova koje ste mogli ostvariti.“
Dopustite da dam moja najbolja dva odgovora na ovo pitanje. Prvi je da postoji toliko stvari koje su vezane za život koje želim da ovo dijete nauči: Uči li ono kako pomagati drugima tako da pomaže u kućanskim aktivnostima? Zna li skuhati nekoliko jela i tako nahraniti druge? Gradi li emocionalnu inteligenciju vježbajući razgovarati o osobnim stvarima s odraslom osobom kojoj vjeruje… i ova lista se samo nastavlja.
Moj sljedeći odgovor je da njegov sin igra „NEČIJU“ IGRU – a ne svoju. Iako može postojati kreativnosti u igricama, ona je ograničena u okvirima koje je odredio osnivač igrice. Ova mladež ima mozak, a mozak je najbolji stroj za stvaranje koji se može zamisliti. Želim mu osigurati puno mogućnosti da koristi svoju kreativnost na puno različitih načina.
Za Tech Talk Tuesday recimo nešto i o važnosti postavljanja realnih vremenskih ograničenja. Čak i ako vaše dijete ima pun raspored u kojem su škola, sportovi i drugi interesi, tri sata je i dalje predugo provesti pred zaslonom. Uključite svoju djecu u razgovor o tome koliko dugo je predugo. Ovdje su neka pitanja za pomoć u odvijanju razgovora:
- Što najviše voliš u svojoj omiljenoj igrici na svojoj omiljenoj aplikaciji?
- Kako se osjećaš kad provedeš puno vremena igrajući igrice ili pretražujući internet?
- Koliko sati tjedno bi želio/ željela provesti radeći zabavne stvari na internetu?
- Slažeš li se s time što kažu stručnjaci o tome?
Članak prevela i prilagodila:
Laura Mazur
Izvor članka:
https://www.screenagersmovie.com/tech-talk-tuesdays/why-3-hours-is-too-much
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
