Oronule škole – bez prozora i zelenila – ostvaruju slabije rezultate na testovima.
U svojoj istaknutoj knjizi iz 1958., pod nazivom Poetika prostora, Gaston Bachelard govori o važnosti arhitektonskog dizajna – kao i eksterijera i infrastrukture koja okružuje zgradu – za ljudsku psihu. Bachelard zagovara ideju da naši umovi napreduju u prostorima koji omogućuju maštanje, a da stagniraju u depresivnim i turobnim prostorima.
Očito je da „kampusi“ koje su kreirale inovativne tvrtke poput Googlea, Microsofta i Pixara razumiju važnost poetike prostora. Kao i svako sveučilište Ivy Leaguea, njihovi su kampusi okruženi zelenim krajobrazima i drvećem. Staklena infrastruktura tih kampusa dom je mnogih ureda ispunjenih prirodnom sunčevom svjetlosti koji pružaju panoramske poglede.
Arhitektonski nacrti tih radnih prostora dizajnirani su kako bi stimulirali maštu i olakšavali kreativno razmišljanje. Fina prilagodba tih radnih prostora rezultira povećanom razinom inventivnosti, zaštitnih znakova, patenata itd., uz povišenu produktivnost i povećane profitne marže.
Bilo da je to intuitivno ili naučeno, idejni začetnici u tim korporacijama vrijednim nekoliko milijardi znaju kako poboljšanje poetike prostora unutar radnog prostora pospješuje potencijale svih zaposlenika – dok se istovremeno smanjuju njihove razine stresa i mentalnog umora. Poboljšavanje poetike prostora stvara sretno radno okruženje u kojem je manja vjerojatnost da će zaposlenici davati otkaze te se poboljšava i zadovoljstvo poslom.
Nažalost, sumorna arhitektura i oronula infrastruktura brojnih američkih javnih škola – posebice u siromašnijim četvrtima – predstavljaju suštu suprotnost „poetici prostora“.
Umjesto da potiču na maštanje, mnoge američke državne škole i učionice prava su noćna mora i za učenike i za učitelje. Bez ulaganja u održavanje naših škola, sabotiramo naše učenike i učitelje u postizanju uspjeha. Istraživanja pokazuju kako fizički prostori u kojima učimo imaju moć pospješiti, ili otežati, akademska postignuća učenika.
Protestna bolovanja detroitskih učitelja znak su da je potrebno poboljšavanje uvjeta u školama
Tijekom siječnja 2016., detroitski su učitelji organizirali masovna bolovanja iz protesta kako bi izrazili nezadovoljstvo bijednim uvjetima u 88 od 100 državnih škola u Detroitu (DPS). Posljednjih su tjedana društvene mreže, uključujući i Facebook stranicu DPS-a i naslovne članke, preplavile uznemirujuće slike oronulih i trošnih škola u tom gradu. 25. siječnja 2016., kako navodi Detroit Free Press,
„Grad Detroit proveo je nadzor nad 11 državnih škola – kao sastavni dio revizije nakon masovnih protesta bolovanjima koji su se proširili diljem cijelog okruga – kojim je utvrđen niz povreda zakona, uključujući česte pojave glodavaca, plijesni, oštećenih krovova i razbijenog stakla. Gradski su službenici utvrdili 152 povrede, u prosjeku 14 u svakoj školi. Školske će vlasti imati otprilike mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti.“
Gradonačelnik Detroita, Mike Duggan, izjavio je kako su učitelji s pravom zabrinuti zbog održavanja i uvjeta u školskim zgradama. Nakon nedavnog obilaska nekoliko škola u Detroitu, Duggan je rekao NPR-u: „Vidio sam neke zgrade koje se odlično održavaju. A vidio sam i neke koje bi vam slomile srce.“
Mnoga istraživanja potvrdila su važnost ulaganja novca u školsku infrastrukturu, održavanje i arhitektonski dizajn. Istraživanje provedeno 2004. diljem zemlje pokazalo je da, kako bi američki školski okruzi maksimalno povećali razinu pohađanja nastave i smanjili stopu napuštanja škole, moraju učenicima, nastavnicima i administratorima osigurati kvalitetnije školske prostore i platiti za održavanje tih škola.
2008. istraživanje sa Sveučilišta Teksas u Austinu pokazalo je da „postoji mnogo neadekvatnih srednjoškolskih objekata u Teksasu, a nažalost mnogi od njih nalaze se u područjima s niskim socioekonomskim statusom i visokim postotkom manjina.“ Istraživači su također utvrdili da su neadekvatni srednjoškolski objekti i loši učionički uvjeti imali negativan utjecaj na akademski uspjeh učenika.
Školsko okruženje i poetika prostora imaju značajan utjecaj na zadovoljstvo učitelja poslom i mogućnost odgoja učenika. Istraživanje provedeno u Washingtonu u okrugu Columbia pokazalo je da je odlazak i novih i iskusnih učitelja veliki izazov za školske vlasti diljem Sjedinjenih Država. To je posebno naglašeno u velikim gradskim četvrtima koje obično nemaju financijskih sredstava za održavanje školskih objekata.
Učitelji, poput većine zaposlenika, skloni su dati otkaz u slučaju loših radnih uvjeta. Dobra je vijest da će učitelji vjerojatno ostati na svojim radnim mjestima kad se infrastruktura popravi. Naravno, obnavljanje škola iziskuje novac. Nedostatak resursa i financiranja glavni je razlog epidemije oronulih škola diljem zemlje.
Preostaje samo nada da će naglašavanje važnosti održavanja školske infrastrukture, kako za nastavnike tako i za učenike, motivirati američke političare da ponovno procijene proračunske prioritete i usmjere više resursa na poboljšanje škola u zemlji.
Druge strane zemlje postigle su veći uspjeh u obrazovanju od SAD-a tako što su ulagale veći dio svojeg proračuna u javni obrazovni sustav i smanjile jaz nejednakosti između bogatih i siromašnih. Npr., izvješće tvrtke Scholastic nedavno je svrstalo Finsku na prvo mjesto u svijetu na temelju uspjeha u obrazovanju. Primarni razlog za njihov obrazovni uspjeh bio je taj što su Finci stvorili "dobra okruženja za učenje".
Učionice bez prozora povećavaju mentalni zamor i snižavaju rezultate na ispitima
Istraživanje iz siječnja 2016. koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Illinois na Odsjeku za krajobraznu arhitekturu Urbana-Champaign pokazalo je da su učionice bez prozora povezane s nižim rezultatima testova za srednjoškolce. Pokazalo se da srednjoškolci postižu bolje rezultate na testovima ako učionica ima pogled na zeleni krajolik umjesto sobe bez prozora ili sobe s pogledom na drugu zgradu ili parkiralište.
Učenici s pogledom na zelenilo imali su bolje rezultate na testovima koji su zahtijevali usredotočenost, bili su manje mentalno umorni i bolje su se oporavljali od stresa. To je prvo istraživanje koje je dokazalo uzročno-posljedičnu vezu između izloženosti zelenom pogledu i uspjeha učenika.
Istraživači se nadaju da će rezultati njihova istraživanja dovesti do promjena politike. U priopćenju za tisak, William Sullivan, voditelj odjela za krajobraznu arhitekturu i autor knjige „Fostering Reasonableness: Environments for Bringing Out Our Best“, rekao je: „Promjene u dizajnu škola i politici organizacije odmora, na primjer, bile bi puno bolja investicija nego bilo koja od stvari na koje danas trošimo novac u srednjoškolskom sustavu.“
Socioekonomska stratifikacija, školske zgrade i akademska postignuća
Nedavno sam napisao objavu za blog na stranici Psychology Today o tome kako siromaštvo u djetinjstvu može narušiti moždane veze i funkcije, utemeljenu na istraživanju koje je potvrdilo povezanost između djece koja su odrastala u obiteljima s niskim prihodima i povećanom riziku kliničke depresije.
Čini se da potencijalno beznađe uzrokovano siromaštvom ima neurobiološke učinke na mozak u razvoju. Novo istraživanje o utjecaju pogleda iz učionice na mentalni umor, stres i niže rezultate na testovima u skladu je s ovim zaključcima jer škole u siromašnijim urbanim područjima, poput Detroita, nemaju učionice koje optimiziraju kognitivnu učinkovitost.
Još jednom, znanstveno utemeljeno istraživanje potvrđuje da je špil nepravedno složen protiv svakoga tko nije osvojio „lutriju za mjesto rođenja“ jer nije rođen u imućnom kućanstvu ili ne živi u bogatijem susjedstvu. Naravno, moguće je da netko prevlada te prepreke iz djetinjstva, ali ova bi otkrića trebala poslužiti kao snažan podsjetnik organizatorima proračuna da moramo uložiti više resursa u javne škole i učionice.
Na mnoge sam načine dobio na „lutriji za mjesto rođenja“ time što sam rođen u obitelji koja si je mogla priuštiti da me pošalju u privatne škole. Uz to, osjećam jednaku mješavinu krivnje i zahvalnosti što sam rođen privilegiran. Povrh svega, imam snažan osjećaj noblesse oblige, koji tumačim kao obvezu nekoga tko ima privilegije da bude velikodušan i proaktivan u poboljšanju prilika i okolnosti drugih koji su manje sretni. Ta je misija moja glavna pokretačka snaga i razlog zašto pišem ovu objavu.
Moto Škole Park: „Jednostavnost i iskrenost“
Tijekom odrastanja imao sam sreću pohađati privatne škole kao što je Škola Park u Brooklineu u Saveznoj Državi Massachusetts. 1971. bivši ravnatelj Robert S. Hurlbut, Jr. angažirao je arhitektonsku tvrtku Earl Flansburgh & Associates za izgradnju novog 'zelenog' kampusa za Školu Park. Pohađao sam ju od kasnih 70-ih do ranih 80-ih.
Kasnih 1960-ih, Hurlbut je osmislio „skriveni kurikulum“ koji je omogućavao obrazovanje „bez granica“ stvaranjem učionica s pokretnim zidovima kako bi se stvorio otvoreniji prostor. Također je želio školu okružiti drvećem kako bi se učenici osjećali povezanije s prirodom. Iako je škola udaljena samo nekoliko koraka od centra Bostona, kampus se čini kao da ste u osamljenoj šumi. Kao mladom učeniku, odlazak u školu koja je izgledala kao da je u divljini bio je doživljaj koji je stimulirao maštu.
Iako je to čista pretpostavka s moje strane, imam osjećaj da su 1800-ih, kada su osnivači te škole stvarali svoju filozofiju i kurikulum, transcendentalisti, koji su živjeli u enklavama u i oko Bostona, možda utjecali na njihovu pedagogiju. Ralph Waldo Emerson i Henry David Thoreau bili su poznati transcendalisti… Po mom mišljenju, naziv, logo i moto Škole Park na mnoge načine odražavaju bit tog pokreta.
Također, ne bi me iznenadilo da je moj bivši ravnatelj, Bob Hurlbut, bio pod utjecajem rada Edith Cobb koja je napisala briljantnu knjigu, „Ekologija mašte u djetinjstvu“. Cobb je vjerovala da djeca trebaju osjetiti povezanost s prirodom kako bi iskoristila svoje kreativno vrelo i optimizirala svoj potencijal učenja. Na 69. stranici Cobb piše:
„Čak i u najjednostavnijim svakodnevnim aktivnostima, iskustvo bivanja, „kružni uzročno-posljedični sustav“ u ekologiji pojedinca, s kapacitetom oblikovanja ili mijenjanja oblika prirode okoliša, samo je po sebi kreativniji proces, puno važnijeg značaja za ljudska bića, nego što se to inače misli.“
Fluorescentna svjetla + učionice bez prozora = klaustrofobija
Odmalena sam bio izrazito osjetljiv na učionice koje nemaju prozore. Moje tijelo i um imaju kratki spoj kad sam zarobljen u bilo kojoj prostoriji bez prozora, pogotovo ako je osvijetljena tradicionalnim fluorescentnim svjetlima. Također, to što sam prisiljen mirno sjediti u hibridnoj radnoj stolici čini me nervoznim. Siguran sam da bi mi dijagnosticirali ADHD da je takva dijagnoza postojala sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Jedan od razloga zašto sam mrzio nedjeljni vjeronauk dok sam odrastao bio je taj što se učionica nalazila u podrumu bez prozora sa zidovima od blokova i osvijetljena fluorescentnim svjetlima koja izazivaju glavobolju. Zbog nemogućnosti da vidim vanjski prostor osjećao sam se kao zatvorenik u betonskoj ćeliji. Da je moja redovita škola imala slične učionice bez ikakvih prozora, prirodnog svjetla ili pogleda na zelenilo, najvjerojatnije bih pao, ili odustao, prije mature.
Nedostatak prozora, prirodnog svjetla i pogleda na zelenilo u većini visokih poslovnih zgrada glavni je razlog zašto ne mogu raditi u uredskim prostorijama. Nakon fakulteta nekoliko sam puta pokušao raditi u uredu... ali obično sam izdržao samo nekoliko dana prije nego što bih dao otkaz. Nije slučajnost da viši menadžment i ljudi na visokim pozicijama uvijek dobivaju urede koji koriste poetiku prostora uključujući prozore, sunce i pogled na krajolik.
Zaključak: poboljšavanje akademskog učinka utilizacijom poetike prostora
Antički Grci shvaćali su važnost osjećaja povezanosti s prirodom tijekom učenja koji se ostvaruje kroz fizičku aktivnost i okruženost zelenim površinama. Dizajnirali su škole i kampuse koji su prihvatili poetiku prostora. Na primjer, Aristotelova peripatetička škola utemeljena je na konceptu poučavanja i hodanja stazama koje su se vijugale kroz šumarke u kampusu Liceja.
Sve je više znanstveno utemeljenih dokaza da vanjsko okruženje i poetika prostora snažno utječu na sposobnost učenja i postizanja dobrih rezultata na standardiziranim testovima. Učenici i učitelji osjećaju značajan pritisak da postignu visoke rezultate na testovima prema standardima Common Core i No Child Left Behind, ali im se ne pružaju prikladne učionice i škole koje optimiziraju njihov potencijal.
Ako prosvjetari i donositelji politika žele povećati šanse svakog učenika za uspjeh u školi za postizanje dobrih rezultata na standardiziranim testovima, imperativ je uložiti novac u poboljšanje infrastrukture i dizajna javnih školskih zgrada, učionica i okolnih krajolika.
Sve veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju stvorio je nejednake uvjete koji učenicima iz siromašnijih obitelji otežavaju postizanje uspjeha u školi. Kao društvo, moramo se mobilizirati i poduzeti mjere kako bismo pružili jednake obrazovne prilike za svako dijete poboljšanjem dizajna, infrastrukture i održavanja naših javnih škola i učionica.
Izvor: https://www.huffpost.com/entry/10-reasons-why-handheld-devices-should-be-banned_b_4899218
Preveo: Dragana Zundanović
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
