Razlog zbog kojeg discipliniramo našu djecu: želimo da budu dobra djeca.
Kada roditelji viču na svoju djecu ili ih šalju u sobu, to nije zato da njihova djeca pate. Mi nismo neke babaroge pune mržnje koje žele istrijebiti zabavu gdje god ju nađemo. Mi pokušavamo pomoći našoj djeci da razumiju da njihovo ponašanje utječe na druge ljude. Želimo da budu bolji ljudi.
Ali postoji razlika između odgajanja djeteta koje se boji upasti u nevolju i djeteta koje razumije razliku između dobra i zla. Kada naša djeca odrastu, mi nećemo uvijek biti u blizini. Ako želimo da donose dobre odluke kad nas nema u blizini, ona moraju biti potaknuta s nečim jačem od straha da će upasti u nevolju.
Nemoj se oslanjati na strah
Za većinu nas, vikanje je jedini način koji znamo, naposljetku, to manje-više «pali». Kada vičeš na dijete svaki put kad napravi nešto što ti ne želiš, njihovo se ponašanje mijenja. Ta djeca će zapamtiti sve što te ljuti, te će se potruditi da ih ne uhvatiš dok to rade.
Nešto se dogodi, ipak, u glavama tvoje djece kada ih pokušaš uplašiti da budu dobri. Ona prestanu primjećivati kako utječu na druge ljude i umjesto tog, se usredotočuju na posljedice. Biti dobar postaje nešto što rade da izbjegnu nevolje, a ne nešto što oni odlučuju napraviti.
Moguće je da budu dobra dok si s njima, ali to neće trajati. Čim okreneš leđa, to dobro ponašanje prestane.
Dopusti djeci da biraju
Djeca nisu zla. Čak su i bebe u mogućnosti da naprave dobro. Istraživanja su pronašla da će bebe od 14 mjeseci pokušati pomoći ljudima kojima treba pomoć. Postoji prirodna dobrota u svakoj osobi, od samog rođenja. Mi smo društvene životinje. Želimo si međusobno pomagati.
Jedan od boljih načina da se ubije prirodna dobrota su sama djeca. Djeca zapravo imaju više šanse da će pomoći nekome, ako to naprave dobrovoljno. Eksperimenti s djecom nam predlažu da, ako su djeca prisiljena da naprave nešto dobro, napraviti će samo minimum, ali ako im dopustiš da biraju da li hoće ili neće, napraviti će što više moguće da pomognu.
Štoviše, nastaviti će to raditi. Djeca koja su prisiljena na dobrovoljan rad to rade samo kada moraju, ali djeca koja to sama odluče će tako i nastaviti. Pomaganje postaje njihov cijeli život. Zapravo, što više roditelji nagrađuju svoju djecu, manja je šansa da djeca budu darežljiva.
Nauči djecu kako upravljati svojim osjećajima
Sjećaš se kada sam rekao da su djeca prirodno dobra? Sjećaš se kada si kotrljao očima i rekao, «Moje dijete nije takvo?» Nisi u krivu, samo zato što su djeca u mogućnosti da budu dobra ne znači da će uvijek biti dobra. Ali postoje razlozi za to, i jedan od najvećih su osjećaji.
Djeca se naljute. Imaju nagone. Imaju potrebe. Kada su ljudi osjećajni, ne bitno koliko stari, počinju raditi drugačije odluke.
To je jedan od najvećih izazova kada si čovjek, upravljanje osjećajima. Mi smo puni osjećaja koji nam govore da radimo štetne stvari i mi moramo naučiti kako im se oduprijeti. To je bitan dio na putu da budemo dobri.
Razgovarajte sa djecom
Ako želiš da ti se djeca snalaze u različitim situacijama bez tvoje pomoći, moraju znati razmišljati, a za to je potrebna vježba.
Zato moramo objasniti djeci šta je dobro, a šta nije. Spomeni neku etičku situaciju, kao: “Ako vidiš da neko nekoga maltretira, šta bi napravio?” i dopusti djeci da sudjeluju. Poslušaj njihovo mišljenje, podijeli svoja mišljenja, i pomozi im da vježbaju kako biti dobar.
To je nešto što možeš ubaciti u bilo koji dio dana. Možeš to raditi kada pričate priče ili napraviti igru o tome, ali je posebno korisno kada se djeca loše ponašaju.
Kada djeca naprave nešto loše, nemoj ih kazniti, pitaj ih: “Šta bi mogao napraviti drugačije sljedeći put?”. Pretvori taj loš trenutak u priliku da nešto nauče i tako će znati kako postati bolji ljudi.
Budi dobar primjer
Na kraju je, ipak, najvažnije biti dobar primjer. Djeca oponašaju svoje roditelje, to je jednostavno tako. Kako god ih odgojiš, ona će postati poprilično slična tebi.
Ako kažeš svojoj djeci da naprave šta kažeš, a ne i ono šta radiš, tvoja djeca će vidjeti da postoji razlika između pravila koje kažeš i načina na koji živiš. Upravo to će ih naučiti da rade isto tako, naučiti će da mogu napraviti svoja pravila kojih se ne moraju pridržavati.
Međutim, kada poštujemo naša pravila, djeca nas neće samo oponašati, postati će bolji u upravljanju svojih nagona. Kada djeca znaju da mogu vjerovati svojim roditeljima, to utječe na način na koji ona vide svijet i njima postaje puno lakše da odrastu u poštenu osobu.
Izvor članka:
https://www.mother.ly/child/raise-good-person-instead-one-just-afraid-bad
Članak preveo i prilagodio:
Ivan Bogdanović
__________________________________________________________________
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
