Želimo da naša djeca budu sposobna prepoznati probleme i imati inicijativu da se uhvate u koštac s problemom i pronađu rješenje. Unatoč tome, većina konvencionalnih praksi odgoja uključuje roditelje u rješavanje problema umjesto djeteta. Metode poput batinjanja, izolacije i oduzimanja privilegija stavljaju problem u ruke roditelja, smatrajući da je problem riješen kada je kazna izrečena. To dovodi do stalnog "policijskog" nadzora ponašanja djeteta jer dijete ne uči kako samostalno rješavati svoje probleme niti ispravljati vlastite pogreške.
Vjerujem da moramo dati problem onome kome pripada – djetetu. Inače, kako će dijete naučiti rješavati ih bez stalnog roditeljskog usmjeravanja? Evo 4 pitanja koja možete postaviti svom djetetu svaki put kad se pojavi problem, a pomoći će mu da razvije vještine rješavanja problema.
Što te je navelo da to učiniš?
Ovo pitanje potiče djecu na razmišljanje o odnosu između njihova okruženja i njihovih postupaka. "Što te je navelo da udariš svoju sestru?" "Što te dovelo do loše ocjene ovog semestra?" "Što te potaknulo da ostaviš svoju sobu u neredu?" Želimo potaknuti djecu da razmišljaju o uzrocima i posljedicama, kao i na razumijevanje kako osjećaji utječu na njihovo ponašanje, kako bi naučila donositi bolje odluke u trenutku.
Što je bilo ishod tvojeg izbora?
Ovo pitanje ima dvije svrhe. Uči dijete da je njihovo ponašanje uvijek izbor koji su sami napravili (bez obzira na to je li bilo provocirano ili ne, izbor je bio njihov), te gradi suosjećanje jer počinju uočavati kako njihov izbor utječe na ljude oko njih. "Pogledaj sestrino lice. Kako se ona osjeća zbog udaranja? Kako se ti osjećaš zbog toga?" "Bi li izgubio svoju bejzbolsku rukavicu da si stvari držao na svom mjestu?" "Kako tvoje ne obavljanje kućanskih poslova utječe na ostatak obitelji?" Svrha je pomoći im da shvate da njihova djela ne utječu samo na njih, već i na druge oko njih.
Što si mogao/mogla učiniti drugačije?
Ovdje dijete razmišlja o boljim opcijama ili ga roditelj ili skrbnik podučava boljim opcijama. Evo kako bi to moglo izgledati:
"Što te potaknulo da gurneš brata?"
"Uzeo mi je igračku. Bio sam ljut."
"Koji je bio ishod tvog izbora da ga gurneš?"
"Plače."
"Da, plače jer ga je to povrijedilo i učinilo tužnim. Što si mogao/mogla učiniti drugačije?"
"Ne znam."
"Razmislimo o tome. Mogao/mogla si me zamoliti za pomoć kad ti je uzeo igračku. Mogao/mogla si pustiti ga da se igra s njom i odabrati drugu igračku za sebe. Mogao/mogla si duboko udahnuti i zamoliti ga da ti vrati igračku. Koji ćeš izbor napraviti sljedeći put?"
Kako ćeš ovo popraviti?
Ovo pitanje stavlja odgovornost za rješavanje problema ravno na ramena djeteta. Ovo govori djetetu: "Neću ovo popraviti za tebe tako što ću te poslati u tvoju sobu. Neću ti to popraviti tako da ti oduzmem telefon. Ti ćeš to sada popraviti." Lako je "odslužiti kaznu" i završiti s time, ali da bismo odgojili odgovorne ljude, moramo im dati odgovornost.
Slijedeći prethodni razgovor, razmislite o tome što je dijete moglo učiniti drugačije. Kada je dijete odabralo bolju opciju za sljedeći put, možete reći: "Dobro. Sljedeći put kada tvoj brat uzme tvoju igračku, nećeš ga gurnuti. Zamolit ćeš za pomoć. Sada, jer si ga gurnuo, on je uznemiren. Kako ćeš to popraviti?" Ovaj korak poučava važne vještine poput popravljanja odnosa i ispravljanja pogrešaka, što potiče empatiju i promiče zdrave odnose tijekom cijelog života. Sposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite pogreške također gradi samopouzdanje i odgovornost.
Najbolje od svega je to što, nakon nekoliko ponavljanja ovog procesa, djeca brzo shvaćaju da je lakše upravljati svojim ponašanjem unaprijed nego ispravljati probleme stvorene lošim izborima. Međutim, čak i najodgovornija djeca (i odrasli!) ponekad griješe, i znati kako ispraviti svoje pogreške i riješiti vlastite probleme vještina je kojom bi sva djeca trebala biti osnažena.
Prijevod: Ines Đurić
Original članka: http://www.creativechild.com/articles/view/parenting-how-to-raise-a-problem-solver
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka.
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
