„Mama, mama, maamaaaaaa!” Ovako je tekla svaka druga minuta moga dana.
Djeca u potpunosti žive u sadašnjem trenutku, i to je predivno, ali se roditelju to također može činiti veoma emocionalno iscrpljujuće. Prije nego što to shvatila, postala sam nestrpljiva da zaustavim cviljenje i počela sam koristiti puno ispraznih pohvala. Htjela sam odgojiti samopouzdano dijete, ali nažalost, pretvarala sam svoje dijete u „ovisnika o pohvalama”.
Išlo je otprilike ovako:
On: „nacrtao sam sliku!”
Ja (boreći se da zvučim autentično): „Oh vau. To je odlično. Sviđa mi se.”
Htjela sam postići da me sluša i izbjeći napade bijesa ili borbu za moć. Prostor u mojoj glavi je ograničen tijekom naše večernje rutine, pa sam automatski pribjegla korištenju „oh vau" „to je odlično” i „sviđa mi se”. Ali ono što sam zapravo govorila je: „Reći ću ti da je što god radiš odlično ako ostaviš mamu na miru jer mama ima glavobolju. Da, tvoja slika je meni savršena. Sad me molim te prestani vući za rukav.” Na prvi se pogled to ne čini kao velika stvar. Ali evo gdje je problem. Želimo odgojiti samopouzdanu djecu, no iz istraživanja znamo da pretjerano hvaljenje naše djece za fizičke zadatke njeguje narcizam i egoizam od djetinjstva sve do odrasle dobi. Pričajmo o roditeljskoj krivici. Cilj ovog članka nije da natrlja sol na ranu, zato što svi mi imamo dovoljno roditeljske krivnje na ramenima. Međutim, postoji jednostavna „promjena fraza” koju možete napraviti koja će odmah promijeniti način na koji hvalite svoje dijete I kako vaše dijete doživljava vaše pohvale. Promjena u vašem samopouzdanom djetetu će biti čarobna. Umjesto na svoje, usredotočila sam se na misli i osjećaje moga djeteta. Ideja je jednostavna: više TEBE, manje mene.
Ovdje su tri jednostavna primjera:
1.) Kada je moj sin došao u kuhinju derući se da je izgradio tri bloka jedan na drugi, promijenila sam pristup. Umjesto: „Vau, to je odlično! Vidim da tvoj toranj izgleda odlično.” Pokušala sam: „Baš si ponosan na blokove koje si izgradio.”
2.) Kada mi je moj sin nacrtao sliku, promijenila sam pristup. Umjesto: „Sviđa mi se ova slika. Tako je lijepa.” Pokušala sam: „Nacrtao si tu sliku upravo onako kako si htio. Voliš to.”
3.) Kada je moj sin došao iz škole i rekao mi što je sve postigao, promijenila sam pristup. Umjesto: „Mislim da je ovo je ovo najbolji projekt koji si napravio. To je odlično.” Pokušala sam: „Naporno si radio na tome. I znaš da se isplatilo.”
Promjena je jednostavna. Ono što sam napravila jest da sve pohvale dolaze iz njega. Zamijenila sam svako „ja” za „ti”. Više nije učinio ništa što je zahtijevalo prihvaćanje ili odobrenje od mene ili bilo koga drugoga. Sve je došlo iznutra. Nije trebao mene da mu kažem da je odlično. Već je to znao. Sve što sam trebala je da sve reflektiram natrag njemu. Umjesto da dijelim vlastite misli o tome koliko je on sjajan, jednostavno sam reflektirala natrag ono što je on već mislio o sebi. Rezultati su dramatični. Postupno, s vremenom, nastavila sam sa svojom „promjenom fraza” u tome kako sam ga hvalila, a i on se sam promijenio. Više nije sve što je radio zahtijevalo priznanje, prihvaćanje ili pohvalu od mene. Bio je samopouzdanije dijete, znajući da je njegovo mišljenje dovoljno samo po sebi. A kada naša djeca izrastu u odrasle i uđu u naš surov, surov svijet, moja je najveća nada da će vrijednost koju pridaje vlastitoj vrijednosti doći iznutra, a ne iz onoga što mu netko drugi govori. Afirmacije za djecu Afirmacije su pozitivne izjave koje pomažu djeci povezati se s vlastitom veličinom. Sva djeca su rođena sa svom mogućom unutarnjom snagom....samo je stvar to potvrditi. Kada djeca rade na jačanju svog samopoštovanja (zar svi to ne radimo?), kartice s afirmacijama pomažu djetetu da prepozna i pronađe svoje snage. Također pomažu roditelju da zna što dijete želi potvrditi. Roditelj to onda može potražiti pomoću opažanja djetetova ponašanja i onda to potvrditi. Set kartica s afirmacijama je nevjerojatno koristan u omogućavanju djeteta da vidi mogućnosti i onda izabere jednu koja ih naročito privlači.
Tekst s engleskog prevela: Katarina Bosak
