Koliko ima istine u riječima gospodina Kena Robinsona, koji je rekao da „kreativnost nije opcija, ona je apsolutna nužnost”, toliko je  potrebno pronaći načine da se kreativnost unese u proces učenja.

 

Ali prije toga, bitno je razumjeti koji uvjeti potiču pravu, istinsku kreativnost. Jedna definicija kreativnosti, ona oko koje su se znanstvenici složili, jest da je ona stvaranje nečega što je novo (u usporedbi s onime što je bilo prije), i nečega što ima vrijednost. „Baš to križanje između onoga što je novo, i onoga što je vrijedno, ta kombinacija dvije značajke jest posebno važna,” objašnjava doktor Robert Bilder, profesor psihijatrije i psihologije na Instutu za neuroznanost i ljudsko ponašanje „UCLA Semel”. U svakom sustavu postoje one sile koje teže organizaciji, i one sile koje teže nepredvidivosti. Istinita, prava kreativna ideja povezuje te dvije strane.

 

„One iskrene, kreativne promjene i veliki koraci se događaju baš tamo na rubu kaosa”, rekao je Bilder.

 

Za osobe u edukaciji koje prihvaćaju ideju strogo kontroliranog prostora za učenje, ovo je najgori mogući scenarij. Ali Bilder ima razloge iza svoje teorije. Testirao ju je, pitajući djecu u kakvim uvjetima se u učionicama osjećaju najkreativnije. „Jedna od stvari koju su najviše cijenili u satima umjetnosti bilo je što ne moraju tražiti točne ili pogrešne odgovore,” Bilder tvrdi. „Upravo im je ta sloboda istraživanja bila vodič do aktivnog sudjelovanja, te im je omogućila povezivanje koje dopušta kreativnost.”

 

Manjak takve vrste slobode naveo je skeptike na preispitivanje ideje da današnje škole uopće mogu potaknuti istinsku kreativnost. Dok postoje iznimke- kao što su škole čiji odabrani modeli podstiču slobodu izražavanja- većina škola, kako one javne, tako i one privatne- očekuju od učenika da se prilagode obrascima ponašanja koji ne ostavljaju prostora vremenu za maštu, za razmišljanje, i za stvaranje. Činjenica jest da se kreativno ponašanje često povezuje sa mentalnim poteškoćama.

 

„U školskom okruženju, kreativnost se može smatrati patološkim ponašanjem, za razliku od osobina koje signaliziraju popustljivost, kao što su pouzdanost, iskrenost, dobrodušnost, odgovornost, tolerantnost i miroljubivost- sve kvalitete povezane sa najnižom razinom kreativnosti,” piše Cevin Soling. Otvorenost prema novim iskustvima i svojeglavost su osobine povezane sa kreativnim postignućima, ali se ne pronalaze uvijek u školi.

 

U svrhu poticanja kreativnosti, edukatori mogu dopustiti više slobode oko aktivnosti u svojoj učionici, te mogu istaknuti sposobnost učenika da kreativno riješe zadatke, Bilder govori. Sloboda daje učenicima prostor za građenje ideja.

 

Kako osoba zaposlena u edukaciji može znati dopušta li prostor za kreativnost? Bilderov odgovor na ovo pitanje jest da bi se posjetiteljima takve učionice činilo da su učenici potpuno zaneseni svojim zadatkom- oni bi bili „u zoni”. „Bilo bi Vam teško odvratiti im pažnju, ili ih maknuti od onoga na čemu rade,” Bilder objašnjava. On ističe tzv. projektno učenje kao način na koji edukatori uvode izbor, a time i slobodu, u školske zadatke, stvarajući prostor za barem malo kreativnosti.

 

Kognitivne odlike kreativnosti

 

Stvaranje brojnih, različitih ideja je puno važnije za kreativnost nego što mnogi razumiju. Djelomično je to zbog same slobode protoka mnoštva novih ideja, bez obzira koliko se smiješne činile, ali i iz razloga što takvo stvaranje nove ideje „izbacuje iz mozga”, stvarajući prostor za sljedeću ideju.

 

„Kada pogledamo primjere slavnih kreativaca, oni jako puno stvaraju,” Bilder pojašnjava. Picasso je dobar primjer. Taj je umjetnik stvorio između 10,000 i 50,000 umjetničkih djela (ovisno o tome kako ih brojite). Količina proizvedenih radova je prvi pokazatelj kreativnih dostignuća, govori Bilder. Stavljanje ideje na papir, što „izbacuje” ideju iz mentalnog prostora, daje tvorcu priliku da na svoju ideju reagira na neki novi način.

 

Dok mnogi tvrde da je dezinhibicija (stanje uklonjene inhibicije, odnosno „kočenja” ili „ograničavanja”) ključni element kreativnosti – a ona to i jest – pozitivna vrsta inhibicije je čak i važnija, govori Bilder. „Mogućnost da zaustavite prvu stvar koja vam padne na pamet, kako biste došli do ploda na višljim granama tog kognitivnog stabla, jest jedan od kamena temeljaca kreativnog uspjeha,” kaže Bilder. Prva ideja često nije najveća novost; prelaženje preko jednostavnog odgovora i posezanje za nečim boljim jest znak kreativnosti.

 

Možda jedan od najvažnijih dijelova kreativnosti jest povezanost sa emocijama i visceralnim dijelovima mozga. „Eksperimenti u polju neurovizualizacije pokazuju da koristimo iste dijelove mozga kako bismo osjetili vlastita tijela, kao i da bismo „osjetili” vlastite veze, moralne prosudbe, i kreativnu inspiraciju,”govori Mary Helen Immordino-Yang, profesorica u „Rossier” Školi edukacije Sveučilišta Južne Karoline, stručnjak neuroznanosti učenja i kreativnosti. Uz druge istraživače u polju neuroznanosti, ona je otkrila da je baš ta visceralna povezanost sa vlastitim tijelom veliki izvor kreativnosti.

 

Kako bi mogao razviti ideje koje možemo zvati kreativnima, mozak mora biti u isto vrijeme i stabilan i prilagodljiv. Naš mozak balansira između upravo ta dva stanja, i to svake sekunde svakoga dana. „Mozak održava taj dvojni sistem stalnim prilagodbama u našem načinu razmišljanja, i onda pokušajima da to isto razmišljanje stabilizira,” govori Bilder. Mozak procjenjuje nove podražaje, uspoređuje ih sa već prihvaćenim načinom razmišljanja, i onda donese odluku o optimalnoj količini fleksibilnosti ili stabilnosti kojoj će težiti. Ovaj se proces događa tri puta u jednoj sekundi.

 

Kako bi postigao to savršeno stanje ravnoteže, tvorac treba osjećati ono što Bilder zove „protokom”, ili ono što bi sportaši zvali „igranjem u zoni”. To je automatsko stanje, bez napora, ali sa visokom dozom koncentracije, kada svo iskustvo i svo znanje koje je dovelo kreatora do tog trenutka izlazi u savršenoj harmoniji.

 

Glazbenici i umjetnici također opisuju taj osjećaj „protoka” koji se može javiti iznenadno, ili se može uopće ne javiti onima koji se previše trude da dođu do ideje. „Kada toliko jako pokušavate stvoriti ideju Vi to ne možete napraviti, to se ne može forsirati,” rekao je Charles Limb, izvanredni profesor Otorinolaringologije-kirurgije glave i vrata na Sveučilištu Johna Hopkinsa. „A onda, u neko drugo vrijeme, neki prekidač se okrene i Vi ste „u protoku”, stvarate nove ideje”.

 

Limbovo istraživanje pokazuje da, kada glazbenici improviziraju, događa se pomak dalje od bočnih prefrontalnih režnjeva mozga, koji su odgovorni za nadzor i samocenzuru, što dopušta glazbeniku da stvara ideje slobodnije. To je istraživanje dovelo Limba do slaganja sa Binderom, da je sloboda istraživanja i vježbanja bez specifičnog cilja na umu ključni element razvoja kreativnih sposobnosti. „Morate njegovati takve obrasce ponašanja tako što ćete djecu uponati s njima i prepoznati da što se češće u njima nalazite, to ćete se bolje snalaziti,” govori Limb.

 

Dakle, mogu li edukatori pomoći učenicima da budu kreativniji? Neki se učitelji kreću u tom smjeru time što opuštaju pravila i daju učenicima izbor, slaveći ideje i ponašanja koji izazivaju „status quo”. Ali bez drastičnog promišljanja struktura unutar kojih učenici rade, istinska kreativnost mogla bi biti teška za pronaći u školstvu.

Prijevod: Viktorija Albert

Original članka: https://slate.com/technology/2013/12/creativity-is-rejected-teachers-and-bosses-dont-value-out-of-the-box-thinking.html

*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!

Razvoj walodrfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun

IBAN:HR7423400091110711462

ISKRA waldorfska inicijativa

Antuna Matije Reljkovića 14

31000 Osijek 

ili skeniranjem bar koda

te unosom željenog iznosa.