Školski odmor u osnovnoj školi Eagle Mountain u mjestu Fort Worth, državi Teksas, vrlo je sličan školskom odmoru na drugim mjestima. Neka djeca trče i cijuču, druga se djeca ljuljaju, a nekoliko njihovih vršnjaka nagurano je na toboganu.
Journey Orebaugh, šestogodišnjakinja u prljavo-bijeloj haljini za princeze, igra se obitelji.
„Jednostavno je, skupiš puno ljudi, i jednostavno glumiš onoga tko želiš biti“, kaže ona. Journey u toj igri voli biti mama.
Međutim, u jednom se pogledu školski odmor u školi Eagle Mountain razlikuje od drugih. Journey ima više prilika za igranje uloga nego mnogo njezinih vršnjaka, jer se u ovoj školi odmor odvija četiri puta dnevno, u trajanju od 15 minuta za vrtićku djecu i prvašiće.
To je mnogo više vremena provedenog na dječjem igralištu nego što većina djece koja pohađa javnu školu dobije u Sjedinjenim Američkim Državama.
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, škole skraćuju školske odmore u korist vremena za ispite i pripremu ispita.
Kada upitaš Journey zašto ona i njezini prijatelji imaju toliko više vremena za odmor, ona se nasmije. „Sretni smo“, kaže.
No ukoliko upitaš odrasle, oni će ti reći kako je to zbog toga što je Eagle Mountain uključena u projekt u kojem je školski dan organiziran po uzoru na finski školski sustav, koji je redovno na samom vrhu ili blizu vrha ljestvice međunarodnih obrazovnih sustava. Ovaj projekt je osmislila Debbie Rhea, kineziologinja na Kršćanskom sveučilištu u Teksasu.
„Otišla sam tamo kako bih saznala do kuda su stigli u posljednjih 20 do 25 godina. Da, njihovi rezultati na ispitima su dobri, ali oni su također zdravi na mnogo drugih načina“, kaže ona.
Primijetila je da je najveća razlika u tome da učenici u Finskoj imaju mnogo više vremena za odmor od američke djece.
„Stoga sam se vratila s idejom da ponovno uvedemo školski odmor u škole. I to ne samo jedan odmor, već više odmora.“
Ove godine, osnovna škola Eagle Mountain počela je s utrostručivanjem vremena za odmor, od 20 minuta do jednoga sata. Program se također koncentrira na razvoj osobnosti – aspekata kao što su empatija i pozitivno ponašanje.
Rhea već radi sa šačicom lokalnih škola. Iduće godine, pridružit će im se još škola u Teksasu, Kaliforniji i Oklahomi.
Učitelji u školi Eagle Mountain kažu kako je vidljiva ogromna transformacija njihovih učenika. Učenici nisu tako odsutni, imaju više kontakta očima i manje tužakaju.
Uz to, tu su i olovke.
„Znate li zašto sam ih oštrila? Zato što su ih djeca pritiskala, lomila, žvakala. Sada više to ne rade. Oni sada koriste olovke na način na koji je zapravo predviđeno da se koriste – da njima pišu!“ kaže učiteljica Cathy Wells.
Ona i kolegica, učiteljica prvoga razreda Donna McBride, zajedno imaju šest desetljeća iskustva u podučavanju i kažu da je ove godine nešto osjetno drugačije. Bile su nervozne zbog toga kako će uklopiti dodatno vrijeme za odmor i proći kroz sve osnove, ali Wells iznosi kako su njezina djeca, na polovini školske godine, znatno napredovala u odnosu na raspored.
„Ako želite da dijete bude pozorno i koncentrirano na zadatak, te ako također želite da upiše informacije koje mu dajete u svoje pamćenje, morate mu dati redovne pauze“, kaže Bob Murray, pedijatar na Državnom sveučilištu Ohio.
On je prikupio istraživanja koja podupiru ono čemu učitelji u školi Eagle Mountain svjedoče u razredu. Murray kaže kako je snimanje mozga pokazalo da djeca bolje uče nakon pauze za fizičku aktivnosti i nestrukturiranu igru.
On i njegovi kolege podnijeli su Američkoj akademiji za pedijatriju izjavu u kojoj ističu kako se djeca koja su imala redovne odmore bolje ponašaju, fizički su zdravija i iskazuju snažniji socijalni i emocionalni razvoj.
Istovremeno, školski okruzi diljem države isključuju odmor iz školskog dana.
„Oni žele više vremena za akademska pitanja, oni žele više vremena za bavljenje temeljnim predmetima“, kaže Murray. „U osnovi su isključili sve ono što im smeta da imaju više vremena za podučavanje“.
Debbie Rhea, kineziologinja na Kršćanskom sveučilištu u Teksasu, svoj program vidi kao pomak od takvoga razmišljanja prema tome da se djeci pruži više od samih akademskih stvari.
„Kao odrasli, mi smatramo da moramo kontrolirati način na koji oni obavljaju stvari. Željela bih da se odmaknemo od toga. Oni se znaju igrati, znaju kako strukturirati svoju igru – i oni trebaju to vrijeme kako bi odgovorno odrastali.“
Kada dođemo do srži problema, Rhea kaže, za djecu je bolje da ih jednostavno ostavimo da budu djeca.
Prijevod: Lena Ružica Turk
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka.
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
