Djeca su bića koja se stalno mijenjaju, ali kada je riječ o novcu i materijalnim stvarima mnoštvo roditelja smatra kako se njihovi potomci teško mijenjaju. Tako je prije nekoliko godina dvoje roditelja, koji su spletom okolnosti i dva vodeća nacionalna stručnjaka za ovu temu, zanimalo bi li određena intervencija usredotočena na novac i materijalizam mogla promijeniti djecu starosti od 10 do 17 godina. Osmislili su svojevrsni proces financijskog oslobađanja te postavili eksperiment kako bi vidjeli hoće li uspjeti. Jedan od protagonista ove priče je Tim Kasser, profesor psihologije na Knox Collegeu te autor knjige „The High Price of Materialism“ („Visoka cijena materijalizma“, op. prev.). Njegov je rad tijekom godina zapečatio, putem društvenih znanosti, intuitivni osjećaj koji mnogi od nas imaju o negativnim učincima pohlepe na naše psihološko blagostanje.
Drugi je protagonist Nathan Dungan koji vodi tvrtku za financijsko savjetovanje i edukaciju Share Save Spend koja pomaže obiteljima i drugima biti financijski mudrijima. Obojicu sam upoznao tijekom godina te sam modelirao aspekte vlastitog roditeljstva po načinu na koji oni odgajaju vlastitu djecu. Uz nekolicinu kolega, ovaj je dvojac pronašao 71 obitelj u kojima su djeca postignula visoke (odnosno loše) rezultate na nizu testova o materijalizmu. Polovici obitelji nisu pruženo nikakvo savjetovanje pa su izabrani kao nasumična kontrolna skupina. S ostalom je djecom Dungan proveo niz vježbu u nekoliko sesija, koje su uključivale praćenje džeparca, fokus na davanje te stalne obiteljske razgovore o povezanosti novca i drugih vrijednosti.
Intervencija je bila uspješna. Do kraja osmotjednog procesa, djeca koja su prošla kroz program uvidjela su pad materijalizma, ali su primijetila i značajno povećanje samopoštovanja. Štoviše, učinci su bili trajni: osam mjeseci nakon, promjene su bile postojane. Čak ni zavist uzrokovana društvenim mrežama nije trajno pokvarila njihovo psihičko stanje. Međutim, ključno za otkriće bila je činjenica kako bi u stvarnom svijetu ovaj proces trebali voditi roditelji, budući da Dungan nije mogao biti glava njihovih obitelji. Šest se koraka pokazalo ključnima za svakog roditelja koji ovaj proces želi primijeniti doma.
Prvi je korak temeljni: redoviti džeparac i dogovoreno mjesto na koje se on stavlja. Iznos džeparca nije toliko bitan jer će ovisiti o tome koje troškove tražite da dijete snosi. Što se tiče mjesta na koje ćete džeparac stavljati, nekoliko je staklenki sasvim u redu, ali možete i preko aplikacija džeparac pratiti elektroničkim putem. Ključna je podjela novca u tri kategorije: trošenje, štednja i davanje. U konačnici, ovo je način na koji većina odraslih počinje voditi svoje financije pa se čini logično isti princip primijeniti na djeci.
Sljedeći su korak obiteljski razgovori o novcu. Nemojte doći u iskušenje govoriti djeci kako ih se financijska pitanja ne tiču. Ovo nije istina budući da na njih utječu vaši prihodi i rashodi. Osim toga, razgovor o donošenju određenih financijskih odluka naučit će ih mnogo o kompromisima. Upotrijebite kartice za raspravu ukoliko ih smatrate korisnima ili ležerno potaknite temu kada se za to stvori prilika, ali neka razgovori postanu redovita obiteljska događanja.
Treći korak proizlazi izravno iz drugoga, a označuje jasno razgraničenje između želja i potreba. To će vrlo često biti kontinuirano ili će ovisiti o kategoriji, budući da vaša obitelj, primjerice, može živjeti u skromnijem domu, ali mnogo novca trošiti na putovanja i druga iskustva. Objasnite im zašto. Ovakav je proces dobar i za odrasle, posebice za parove koji se svađaju oko trošenja novca i koji nisu prestali točno definirati stvari koje su im važne.
Četvrti je korak praćenje, ne samo trošenja novca vaše djece, već i onoga što ih potiče na trošenje, kao i praćenje štednje i davanja te kako se nakon toga djeca osjećaju. Dungan i Kasser uključeni su u američku Campaign for a Commercial Free Childhood (Kampanja za djetinjstvo bez reklama, op. prev.) pa imaju vrlo snažne stavove o tome kako marketinški stručnjaci ulaze u dječje glave. Kasser i njegovi sinovi ponekad gledaju televizijske reklame samo kako bi spontano davali vlastite podrugljive komentare i moguće scenarije.
Peti korak uključuje potragu za svojevrsnim financijskim mentorom. Postoje li u vašoj obitelji osobe koje su uspjele zauzdati emocije kada je trošenje novaca u pitanju? Te osobe ne moraju biti imućne. Naprotiv, osobe sa skromnijim prihodima možda mogu bolje podučiti mlade o trošenju i davanju novaca koji najviše ispunjava.
Konačno, osmislite način da razgovore o novce održavate i u nadolazećim godinama. To ne mora biti prisilan razgovor. Može biti vrlo jednostavno, kao primjerice ispričati djeci vlastite mudre financijske odluke kada se za to ukaže prilika.
Ili razgovarajte s njima o njihovim većim kupnjama koje su obavili. Kako su se osjećali nakon toga? I, možda najvažnije, što će sljedeći put učiniti drukčije?
Prijevod: Jelena Batrnek
Original članka: http://parenting.blogs.nytimes.com/2016/02/03/six-steps-to-curb-materialism-in-your-kids/?emc=edit_ml_20160204&nl=motherlode&nlid=73269874&_r=1
*Volonterska aktivnost u sklopu projekta "Program za cjeloviti razvoj djeteta" pod pokroviteljstvom MRMSOSP-a, MZO-a i Grada Osijeka.
Sviđa Vam se članak? Podržite osječku waldorfsku priču!
Razvoj waldorfske pedagogije u Osijeku možete poduprijeti donacijom udruzi na račun
IBAN:HR7423400091110711462
ISKRA waldorfska inicijativa
Antuna Matije Reljkovića
31000 Osijek
ili skeniranjem barkoda
te unosom željenog iznosa.
